Taman kad se pomislilo, a u jednom je trenutku čak tako izgledalo, da IDS-ovo vođenje Pule dolazi pod velik znak pitanja, te da će nedjeljni drugi krug izbora za pulskog gradonačelnika, unatoč velikoj prednosti Elene Puh Belci pred Filipom Zoričićem, biti neizvjestan, Možemo je povukao potez kojim je nezavisnom kandidatu, koji uz sebe ima prilično respektabilnu izbornu listu, oduzelo kisik pri završetku uspona na sam politički vrh.

Priopćenje platforme Možemo kojim uskraćuju podršku Filipu Zoričiću, etiketirajući ga u malo slobodnijoj interpretaciji IDS-ovim spavačem ili potencijalnim suradnikom, saplelo mu je noge u najdelikatnijem razdoblju kampanje te tako otežalo kretanje i manevarski prostor u daljnjem pridobivanju glasača. Sabotirali su ga oni od kojih je to vjerojatno najmanje očekivao, barem u ovom trenutku. Doduše, svjetonazorski, ideološki, politički i vrijednosno Možemo i NL Filipa Zoričića prilično su udaljeni. No zato imaju jedan važan zajednički nazivnik: borbu protiv IDS-a. I sada se baš oko toga, umjesto sklapanja pobjedničke alijanse, neočekivano pojavljuje casus belli. Konkretno, stav prema IDS-u.

Filip Zoričić kao Isus Krist

Zoričić, dakle, za Možemo, koji želi predvoditi antiIDS-ovsku koaliciju u svrgavanju te stranke s vlasti, očito nije dovoljno jasan u njenoj kritici. On za Možemo, u kritici IDS-a, nema autentičnost i uvjerljivost. Time mu, pak, dovode u pitanje vjerodostojnost. Pritom i nije neki ratoboran tip. Više priča o ratu nego što bi u njemu sudjelovao. Političkom, naravno. Možemo je Zoričića, „zbog izostanka njegovog jasnog antiIDS-ovskog stava“, ponizilo na javnoj sceni. Podcijenili su ga, difamirali i time, vjerojatno, zatvorili vrata suradnje koja se tek trebala formirati. Doveli su ga u nekomfornu situaciju da se za njihovu naklonost mora dodatno dokazivati. Sada bi on morao pokazati da je veći papa od pape, veći kršćanin od samog Isusa Krista. Kao da bi ga tek ritualno razapinjanje na križu vratilo u nastavak političke utakmice po pravilima i standardima koje je odredio Možemo. A sve do petka, i njihovog (ne)očekivanog priopćenja, stajao je jako dobro, čak i ozbiljno prijeteće naspram IDS-ove Elene Puh Belci.

Teatralna rukavica izazova u lice

I onda je Možemo stvar postavilo ovako: ili će se gimnazijski ravnatelj Filip Zoričić kao osnovnoškolac povinovati autoritetu profesora(Možemo) te dokazati da je vrijedan njegove pažnje, uz ispriku za dosadašnje ponašanje i nejasnost u stavovima, ili će ga profesor, ako ne prihvati svoje „zablude i kriva razmišljanja“, još jednom javno ukoriti te poslati u kaznu, u magareću klupu na neodređeno vrijeme. Sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze i za Zoričića i za Možemo.

Nema ama baš nikakve sumnje, jer sve suprotno ne bi bilo normalno i ljudski, da su u ovoj situaciji stradali i ego i ponos i integritet ravnatelja pulske gimnazije, koji nakon svega teško da bi dobio ili s druge strane zatražio podršku gradskih vijećnika iz platforme Možemo ako bi postao pulski gradonačelnik. Posijano sjeme nepovjerenja, u politici u kojoj ionako nitko nikome ne vjeruje, nije nešto što ide u prilog budućoj suradnji Možemo i NL Filipa Zoričića.

Uostalom, njegova rečenica da je Možemo ovakvim javnim istupom „podržao kandidatkinju IDS-a“ u normalnim okolnostima trajno bi obilježila karakter i prirodu njihovog odnosa. Ne želeći to, Zoričić je zbog nametnutog propitkivanja nedovoljnih antiIDS-ovskih stavova, doveden u situaciju iz koje nema ni lakog ni jasnog izlaska. Postoje sukobi koje je teško izbjeći. Može ih se ignorirati, ponekad zanemarivati, ali oni ostaju kao stalna prijetnja i pritisak. Najbolje je to oslikao američki predsjednik Lyndon Johnson nasljeđujući ubijenog Johna Kenedya. Izrekao je kultnu rečenicu. „Kad smo već uvučeni, moramo se s time nositi muški“. Mislio je Johnson, naravno, na rat koji je SAD vodio u Vijetnamu, odakle se zbog raznih razloga nije usudio povući postrojbe čim je stupio na vlast. Kao i Johnson, koji je naslijedio rat i morao je u njemu još neko vrijeme sudjelovati iako s njime formalno nije imao konkretnu vezu, tako je i Filip Zoričić s provokacijama Možemo subjekt političkog sukoba koji ne može izbjeći niti se iz njega može tek tako izvući. To bi ispalo kukavički, tim više što mu je Možemo rukavicu izazova u lice bacio javno i teatralno, s određenim ciljem i porukom.

Možemo nije ishitren već dosljedan

Realnost je, s druge strane, takva da je Filip Zoričić iskreni kritičar IDS-a. No kao da nije spreman po svaku cijenu rušiti tu stranku. Više zagovara evoluciju, dok je Možemo za revoluciju. On je za pregovore, pušta vrata malo odškrinuta, dok su oni za prekid komunikacije. I nije da i jedni i drugi nisu u pravu ili da nemaju pravo na svoj stav oko IDS-a. Legitimno je određivati svoj odnos prema vlasti. Možemo je, tako, nasuprot IDS-a zauzeo lidersku poziciju beskompromisnog, pa i beskrupuloznog borca, dosljednog i isključivog, bez pedlja uzmaka. Njihova politička logika, opet kad je IDS u pitanju, jednostavna je do krajnjih granica - tko nije s nama, taj je protiv nas. U hladnoratovskoj atmosferi dubokih podjela, u kojima svaka strana suparničkoj želi nanijeti što veću štetu, vrijedi pravilo ili mi ili oni, ili svjetlo ili tama. Teško se oteti dojmu da je Možemo prihvatio upravo takvu doktrinu. I zato je njihov napad na Zoričića, kao političara „nedovoljno distanciranog od IDS-a“, teško protumačiti ishitrenim i nepromišljenim. Ne, nije. Dobro su znali kakav će efekt postići. Možemo je jasno poslao poruku i odredilo svoj standard za antiIDS-ovsku suradnju. Zoričić je nastradao zbog toga. Hoće li to pomoći IDS-ovoj Eleni Puh Belci da osvoji vlast u Puli? Vjerojatno.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast