Iskusni Furio Radin, parlamentarni zastupnik koji već gotovo tri desetljeća zastupa talijansku nacionalnu manjinu i aktualni potpredsjednik Hrvatskog sabora iz redova vladajuće većine, svakako je naživcirao kolege iz HDZ-ove saborske kvote svojim recentnim objašnjenjem "idealne" autonomije kakvu po njegovu mišljenju zaslužuje regija Istra. Radin je u intervjuu našem listu bez okolišanja, otvoreno opisao idealnu perspektivu današnje Istarske županije, odnosno Istre kao samoupravne ili autonomne regije kao dijela postojeće republike Hrvatske koja će se ionako kroz neko vrijeme kroz Europsku uniju sjediniti u Sjedinjene Europske Države.
Uspoređujući idealnu, buduću hrvatsku Istru s nedalekom talijanskom Furlanijom-Julijskom krajinom koja je jedna od pet autonomnih regija republike Italije, Radin objašnjava kako bi istarska regija trebala imati, kao i druge u Hrvatskoj, ponajprije fiskalnu autonomiju te pravo na određene zakonodavne funkcije. Istra bi trebala izdvajati za financiranje represivnog aparata – vojske i policije – te za vanjske poslove, pomoć nerazvijenim krajevima Hrvatske i druge izdatke o kojima se Pula dogovori sa Zagrebom. Kao najrazvijenija regija u Hrvatskoj – po Radinovom mišljenju – Istra to zaslužuje, ali u tome, kako ističe, nema mjesta razmišljanju o iredenti, odcjepljenju ili rastakanju hrvatske države.
Istra to zaslužuje i zbog brige o nacionalnim manjinama, o brizi za autohtone Talijane koji ovdje oduvijek žive – što je posebno bitno u vremenima kada se u drugim dijelovima zemlje fizički nasrće na TV gledatelje utakmice Crvene Zvezde.
Poruke Furija Radina, koji u istom intervjuu govori o svojoj lijevoj političkoj orijentaciji još od mladih dana i o tome kako je zakasnio na prosvjede 1968. godine u Parizu, gdje je glavno parola bila "Budimo realni – tražimo nemoguće!" - može se prevesti u - "Budimo realni, tražimo idealno".
Idealno je, ne samo po mišljenju Furija Radina, nego i po stajalištima brojnih drugih Istrijana, da Istra zaživi svoju samoupravu na koju ima ustavno pravo, da postane regija koja više brine o sebi i da, doista, prestane živjeti utješena ministarskim izjavama kako je središnja država financirala izgradnju bolnica, cesta ili lokalne infrastrukture. Posebno kada to, kao u primjeru Istarskog ipsilona, nije posve točno.
Napokon, ono što je idealno za Istru isto je tako dobro za sve druge regije u Hrvatskoj. Radinove ideje zacijelo bi rado potpisali međimurski ili varaždinski župani, zagrebački gradonačelnik ili političari iz županija jadranske Hrvatske. Prihvatili bi ih i oni iz regija kojima danas slabije ide jer je realnost da su promjene nužne. Postojeći sustav centralne države dosegnuo je vrhunac vlastite (ne)sposobnosti i treba hrabro i otvoreno progovoriti o tome da se on promijeni. Odnosno, treba biti realan i tražiti idealno da bi dobilo najviše što se može.