Dario Juričan, budući Predsjedniče, moj glas ide Vama. Želim da me vodite u koruptivnu budućnost, da mi pokažete put kojim zasad kroče tek odabrani, da mi dodijelite bijele kućice u kojima ću u blagdansko doba peći kobasice i kuhati kiseli kupus

Želim mu se dodvoriti. Čuo sam da voli ulizice. Budući Predsjedniče, tako ću ga oslovljavati. Jer on to za mene i jest. On je budući Predsjednik bez obzira tko što o tome mislio. Uostalom, nema se tu što razmišljati. Valja potpuno isprazniti glavu, blejati u jednu točku, prepustiti se kotrljanju, a sve da biste dospjeli na deponij demokracije gdje vas čekaju šablonizirani političari koje je pokvarena robotska šapa prijevremeno povadila s podivljale tvorničke trake. To su predsjednički kandidati. A vi koji glasate za njih pravo biračko tijelo, hrvatsko, autohtono.

Jedino on tu odskače, jedino on nije ispao s te trake, jedino njegove riječi imaju smisla u ovom spektaklu kiča. Dario Juričan, budući Predsjedniče, moj glas ide Vama. Želim da me vodite u koruptivnu budućnost, da mi pokažete put kojim zasad kroče tek odabrani, da mi dodijelite bijele kućice u kojima ću u blagdansko doba peći kobasice i kuhati kiseli kupus. Nadam se da zaista volite ulizice, da to nisu samo predizborne poruke kojima želite ugrabiti i moj glas.

Do kosti

Juričan je sve postavio naglavačke, sve one poruke koje deklarativno izgovaraju političari ogolio je do kosti i od njih napravio grotesku. Jer one to i jesu. Najobičnija lakrdija. Jedina koja mu može biti ozbiljnija konkurencija jest Kolinda Grabar-Kitarović. Međutim, njezine sumanute izjave ipak spadaju u domenu nakaznosti, a Juričanove su pomno osmišljene zajebancije koje udaraju u samu koštanu srž, moždanu ovojnicu, leđnu moždinu, u središnji živčani sustav i razgolićuju svu karikaturalnost političkih elita.

"Neka pobijedi najgori", Juričanova je poruka za predstojeći vikend. Budući predsjedniče, Vi ste prorok, Vi predviđate budućnost iz blatom prekrivenog dlana, Vi čitate iz te bljuvotine koja se nataložila u našem društvu kao užegli fundać na dnu šalice. Jer tako će i biti. Pobijedit će najgori među najgorima. I nikome ništa. Besmisao doveden do apsoluta.

"Ovi izbori su na rubu besmislenog. Na toliko malo ovlasti se troši toliko puno novca. Ja bih te izbore i ovako i onako ukinuo i dao Saboru da bira predsjednika. Ovo je sve jedan show, jedna laž, ovo je cirkus. Ali ja želim u tom cirkusu pobijediti da pokažem i malom korumpiranom čovjeku da se može", kaže budući Predsjednik. Dozlaboga je precizan. Kao da pikadom u zadimljenoj kafani stalno gađa u centar, u onu malu rupicu u kojoj se još uvijek nazire sloboda. Jedino se, ali nemojte mi to uzeti za zlo budući Predsjedniče, ne bih složio s time da su predsjednički izbori na rubu besmislenog. Oni su potpuno besmisleni. Kao što je besmisleno da riba leti u moru, a ptica pliva u zraku. Ne postoji nijedan dobar razlog da mjesecima gledamo kandidate koji izgovaraju ništa. Možda tek zbog mazohističke potrebe da slušamo budalaštine.

"Svako smeće može reći što god želi i s tim se apsolutno slažem", odgovara mi budući Predsjednik. On je demokratičan tip, on doista trpi svakakvo smeće, ali smeće, kao što smo naučili na primjeru sve viših računa, valja pravilno zbrinuti, sortirati, a ne puštati da vjetar nosi uokolo. Nemojte misliti, budući Predsjedniče, da Vam oponiram, ni slučajno, ja Vam se divim, no želim samo doprinijeti Vašoj popularnosti tako što ću Vam skrenuti pažnju na neke detalje. Kao što ste Vi na Pantovčaku, gdje ste obišli Vaše buduće odaje, primijetili oštećenje na podestu Franje Tuđmana i rekli da je otac korupcije zaslužio bolje. E, vidite, o takvim detaljima govorim, o minucioznim stvarima koje se ne vide u hrpi nagomilanog otpada.

Ali neće tako biti još dugo. Kad Vi pobijedite, ja ću dobiti ekskluzivni intervju s Vama. Siguran sam da ću zbog ovog teksta imati poseban status na Pantovčaku. Ne očekujem ništa manje od toga. Jer tako to funkcionira, budući Predsjedniče. Nije to nikakva novost, ništa što se već nije vidjelo i dogodilo. Ali što Vam ja tu imam govoriti kad Vi sve znate. Bolje da se vratim na Vaš korupcijski program.

Sretan rođendan!

Posebno me oduševio dio s koruptivnim elementima u međunarodnim odnosima. Tu ste neprijateljima Vašeg lika i djela vrlo jasno dali do znanja da Vas zanima i vanjska politika, a ne samo Milan Bandić, kako Vam to spočitavaju zlonamjernici. Dakle, Vaša ideja da Slovencima damo Piranski zaljev, a oni nama zauzvrat Bledsko jezero naprosto me oduševila. Nema ničeg ljepšeg i uzvišenijeg od zamijene slane morske vode za mirnu i slatku jezersku vodicu. Ukoliko Slovenci ne pristanu na takvo što (a hoće u dobrosusjedskom koruptivnom duhu), valjalo bi im zaprijetiti desalinizacijom Piranskog zaljeva, pa neka im još jezera kad ih toliko vole.

I nemojte slušati likove poput Mislava Kolakušića koji Vas poziva da mu se maknete s puta. On je, istina, jači i, barem mi se čini, viši od Vas, ali je s druge strane slabiji i, barem mi se čini, niži. Razumijete li što govorim, jer često govorim nerazumljivo? Htjedoh reći da ne slušate Kolakušića, jer njega naprosto nije lijepo za čuti. Ima taj neki čudan glas od kojeg bi i živi krepali da im baš dođe. Nisu ni drugi kandidati ništa bolji. I oni imaju te glasove od kojih mrtvi ne oživljavaju, a živi umrtve. Sve je tu naopako, znam, ali zato ste Vi tu da ispravite, da napokon vidimo što je nebo, što zemlja, a što nešto između.

I za kraj sam ostavio nešto prilično intimno. Čuo sam da Vam je nedavno bio rođendan. Sretan rođendan, budući Predsjedniče. Ne čujete me (i bolje), ali ja Vam trenutno pjevam "Happy birthday, Mr. future President".

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast