(Foto Vedran Karuza/Luka Batelić/Pixsell)
Koliko god to izgledalo drugačije s obzirom na buku u javnom prostoru i šum u komunikacijskim kanalima, u Hrvatskoj nije na djelu izvanredno stanje. Dapače. Kada se stvari ogole do kraja, može se reći da su hrvatski građani izašli na izbore, izborna participacija je bila iznad svih očekivanja, a rezultat izbora je takav da su desni centar i desnica odnijeli pobjedu nad lijevim centrom, ljevicom i centrom.
Uskoro će Državno izborno povjerenstvo objaviti konačne rezultate izbora nakon što su oni na dva mjesta ponovljeni, ali raspodjela mandata neće se mijenjati. Ono što se događa trenutno potpuno je normalno za parlamentarne demokracije s obzirom na to da Hrvatska nije dobila apsolutnog pobjednika, već je relativni pobjednik HDZ koji sa 61 mandatom ne može do potrebnih 76 potpisa bez postizbornog koaliranja.
Hoće li HDZ postizborno koalirati s Domovinskim pokretom i uz pomoć manjinskih zastupnika doći do potrebne većine nakon čega bi predsjednik Zoran Milanović njihovom mandataru Andreju Plenkoviću, valjda, dao zeleno svjetlo za sastavljanje vlade, vidjet će se. Kao što će se vidjeti hoće li se cijela oporba ujediniti na anti-HDZ-ovoj osnovi kako bi poslala HDZ u oporbu. Ili će se u konačnici sve pokazati nemogućom misijom pa će predsjednik Milanović raspisati nove izbore.
Kako god bude bilo, ništa izvanredno se ne događa i ništa što zemlje koje su parlamentarne demokracije puno duže od nas nisu prolazile. To je šturi okvir koji se onda popunjava emocijama pa dolazi naizgled do potpunog kaosa.
Ipak do sada, osim predsjednika Zorana Milanovića, a po mišljenju Ustavnog suda, nitko nije izašao izvan zakonskih i ustavnih okvira kada je riječ o izbornom procesu. Nitko nije prijetio da će izvesti tenkove na ulicu, nitko nije pozivao na nerede, nitko nije pozvao na neku obojenu revoluciju kojom će se stvari dovesti u red, a pravda vratiti u hrvatsko društvo.
Možemo mi intimno misliti da bi nam neki oblik demokratske revolucije možda i trebao kako bi se omogućio iskorak hrvatskoga društva, ali to se nije dogodilo kada je riječ o odluci birača. Da jest, onda bi HDZ bio hametice potučen, SDP-ova koalicija bi dobila puno više mandata i stvari bi bile u potpunosti jasne. Nije se dogodilo, ali još uvijek ne znači da se neće stvoriti antikorupcijska platforma u kojoj će surađivati ljevica, centar, desni centar i desnica. Nitko im to ne priječi niti zaziva puč ako se to dogodi.
Osim toga, vrhovni zapovjednik i predsjednik Zoran Milanović jasno se stavio na stranu takve antikorupcijske platforme. Kao što antikoruopcijska platforma ima priliku konstituirati Sabor i ponuditi ime mandatara, takvu priliku ima HDZ. Da je tome tako, svjedoči i predsjednik Zoran Milanović koji se nekako civilizirao nakon zadnjeg istupa Ustavnog suda koji je ocijenio da je za aktualnog predsjednika kasno i da on ne može biti mandatar čak i ako da ostavku na mjesto predsjednika Republike Hrvatske.
Milanović napaćenoj hrvatskoj javnosti poručuje da je Ustav vrlo jasan i da će se u roku od 20 dana od proglašenja konačnih izbornih rezultata sazvati konstituirajuća sjednica Sabora. A možda i ranije ako mu netko dođe na Pantovčak s potrebnih 76 potpisa. Smireno je to poručio predsjednik RH koji je podsjetio da se Ustav ne može izmišljati jer je relativno jasan.
Očito je Milanovića osvježio slovenski zrak u Brdu kod Kranja pa su njegove riječi bile racionalne i umirujuće. Upravo suprotne riječima onih političkih aktera koji su u Hrvatskoj i koji pokušavaju dogovoriti postizbornu koaliciju koja bi dokazala da ima potrebnih 76 zastupnika. Hrvatski je politički zrak trenutno kontaminiran, a ta kontaminacija izaziva svakakve istupe koji ponekad nalikuju halucinantnim ispadima.
Paralelno teku pripreme za europske izbore. Tamo vrijede neka druga pravila. O čemu svjedoči koalicija koju je IDS okupio za izbore za Europski parlament i u kojoj su u prijašnjem madatu stranke koje su bile u poziciji i u oporbi. Znači da se može kada se hoće i kada to nekome odgovara, nije problem što je HSLS bio i još uvijek je uz HDZ.
Ako želimo biti racionalni do kraja, valja priznati da je HDZ u najboljoj poziciji s obzirom na to da mu je potencijalni partner Domovinski pokret koji je HDZ koji je zaostao po političkim tezama u 1990-ima. HDZ koji je Plenković pomaknuo u desni centar i prema centru mora naći način vraćanja udesno. I priča je gotova.