Svjesno upuštanje u bezakonje - tako bismo mogli nazvati pojavu koja je na prostorima bivše Jugoslavije rasprostranjena skoro kao i pijenje kave. Riječ je, dakako, o bespravnoj gradnji. Balkanski mentalitet nije lako nadmašiti, pa tako ni najnaprednija i najrazvijenija Istra nije ostala imuna na graditelje koji posve lucidno, bez obzira na propise, grade gdje žele.

Poznata je postala priča koja se poput vica širila devedesetih godina, u kojoj je glavni junak, usred rata na ovim prostorima, svoj novi dom odlučio potražiti u jednoj od zapadnih zemalja. I ne samo potražiti, već ga i svojim rukama sagraditi. Pronaš'o lijepu zelenu površinu, okupio jarane i krenuo gradit'. Stranci prolazili i čudom se čudili što to takvom brzinom niče usred jednog od gradskih parkova. Vjerojatno su naivno pomislili da je u pitanju objekt koji će biti na dobrobit šire zajednice. Kad ono, obiteljska kuća.

Nakon nekoliko dana, posjetili čovjeka predstavnici lokalnih vlasti. Budući da se s takvom pojavom nikada ranije nisu susreli, a za sve postoji prvi put, prvi su put išli mijenjati zakon o gradnji. Jer u njihovom, naime, nije bilo stavke o bespravnoj gradnji. Na nju nitko nikada nije ni pomislio.

No, što Balkanci znaju o pravilima?! Prije nego se na ovim prostorima dijete i rodi, već mu mater i ćaća, onako okrenuti glavom prema trbuhu, svečano obećaju da ih ni'ko neće smjet' dirat' ni krivo pogledat', a ćaća će, makar i ilegalno, izgradit' i dvorac ako treba. Ovdje se djecu valjda čim progledaju uči kako zaobići pravila i tumačiti zakone po svojoj volji, jer se u svakome od njih odmah traži rupa, da se iskoristi na vrijeme.

I tako, po pravilu "možeš gdje 'oćeš", nikla su brojna naselja diljem Lijepe naše, u kojima su vlasnici svjesno išli u rizik bezakonja, nadajući se da će im se jednom, negdje u nedefiniranoj budućnosti, progledati kroz prste. I čudom se čude, evo i po Puli, zašto njihove kuće nemaju ovo ili ono, a rijetko se tko pita imaju li uopće pravo čuditi se.

Taman pred sezonu, kada će u pogon ponovno krenuti vojska turističkih djelatnika, trenutno su u Istri, čini se, najzaposleniji vozači bagera rušeći bespravno sagrađene objekte.

I ponovno se postavlja pitanje svih onih koji prate pravila i poštuju zakone. Oni, valjda, u očima svih koji bez ikakvog papirića krenu polagati ciglu na ciglu, ispadaju - budale. Kao i u očima svih onih koji su davno pogriješili omogućavajući legalizaciju svim dotad izgrađenim ilegalnim objektima. U međuvremenu, postoje ljudi koji također sanjaju o vlastitom domu, ali njihova stvarnost i razina svijesti, pa i savjesti, daleko su od pokušaja, pa i misli o potezima mimo zakona.

Bespravna gradnja samo je jedan u nizu primjera dvostrukih pravila, gdje se jedni, uvijek isti, zakona drže, a drugi, također uvijek isti, uporno ga krše.

U nekima od zapadnih zemalja s početka priče ne smije se ni pustiti voda u zgradi nakon 22 sata bez da susjed ne pokuca na vrata. Na Balkanu se, pak, može iskopati bazen, sagraditi vila i onda u goste pozvati one koji bi prvi trebali poštivati slovo zakona. Ovdje se nekima dopušta sve i svašta, pa i da stvaraju život gdje god hoće. Nema veze što je to, na neki način, u potpunosti ilegalan život.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast