Zoran Milanović / Dražen Katalinić (Snimio: Zvonimir Barisin/Pixsell / Davor Kovačević)
Je li ovoga puta predsjednik Milanović pretjerao? To je pitanje svakom pristojnom i zdravorazumskom građaninu Hrvatske palo na pamet nakon što je Milanović, ničim izazvan, odlučio obavijestiti hrvatsku javnost o seksualnoj orijentaciji novog ministra gospodarstva Damira Habijana. Što je Uredu predsjednika, izgleda, jako važna informacija ako se radi o ministru gospodarstva; u najmanju ruku u rangu pripadnosti masonima ako se radi o obnašanju dužnosti glavnog tužitelja. Jer, ako nam je ministar gospodarstva LGBT osoba, to bi moglo imati velikog utjecaja na gospodarstvo, inflaciju, fiskalni deficit, deficit tekućeg računa platne bilance, strana ulaganja, rast plaća i mirovina, izgradnju drugog krčkog mosta, iduće izdanje trezorskih zapisa i vanjskotrgovinski suficit s Bosnom i Hercegovinom. Pa je dobro da Ured predsjednika o tome na vrijeme obavijesti javnost.
Ovu potpuno irelevantnu i nesuvislu informaciju o novom ministru Milanović novinarima možda ipak nije plasirao tek tako, iz dokolice, s obzirom na to da ga nitko od nazočnih novinara nije pitao da komentira ičiju seksualnu orijentaciju, pa ni ministra Habijana, što u konačnici nije novinarski posao. A ni predsjednikov. A kako političari vole da mediji pišu ono što bi oni htjeli, izjava o nečijem seksualnom opredjeljenju uvijek nekako zasjeni sve ostale naslove u novinama i najave u televizijskim vijestima. I Milanović je postigao cilj, dok se civilizirana hrvatska javnost, a ovoga puta i ona lijevo orijentirana, zgražala nad činjenicom da nam se predsjednik uspio spustiti na nivo birtijaških ogovaranja, ostala je uskraćena za predsjednikov komentar o njegovom "frendu" Miloradu Dodiku koji najavljuje odcjepljenje BiH entiteta Republike Srpske i paradama provocira i slavi neustavno-genocidni 9. siječnja. E, to bi već bila malo neugodnija pitanja nakon koje bi odmah izgubio simpatije ogromnog dijela hrvatskih građana. Pa zato brže-bolje u javnost treba plasirati nešto ovako sočno jer svaki marketinški stručnjak zna da seks prodaje sve. Pa tako i obraz.
Svaki čestit čovjek, pa i predsjednik, najprije mora pomesti ispred vlastitih vrata, kaže narodna poslovica. Kad je već predsjednik zaboravio istresti svoj otirač, ‘ajmo podsjetiti hrvatsku javnost kako je gospođa Milanović koristeći položaj prve dame radila pritisak na profesore matematike i latinskog da im sinu zaključe peticu, jer je imao četvorku. Na Milanovićevu žalost, to je jako važna informacija o kojoj javnost treba znati i zbog koje bi u demokratskijem društvu predsjednik sam odstupio, kao svojedobno njemački mu kolega Christian Wulff, koji je morao otići s dužnosti ne zato što je iskoristio svoj položaj, nego zbog 750 eura koliko je iznosila Wulffova večera, prenoćište u hotelu, posjet Oktoberfestu i angažiranje dadilje, a što je financirao jedan filmski producent. Za njemačko društvo nečuveno i nedopustivo. Na vlasti se zadržao točno 598 dana i završio kao "slučaj Wulff".
Osim što je pretjerao, Milanović je ovoga puta uspio nadmašiti samoga sebe, što vidimo u reakcijama iz njegovog ideološkog tabora (iako je postao i ikona desnice). U Gongu su ovoga puta primijetili da su "Zoran Milanović i HDZ u proteklih nekoliko godina u tolikoj mjeri zatrovali politički diskurs u Hrvatskoj da bi Gong morao uvesti 24-satno dežurstvo ako bi htjeli reagirati na svu neprimjerenu retoriku navedenih političkih aktera". Milanović je također uspio natjerati i Peđu Grbina da ga podsjeti na njegove izjave od prije osam godina kada je govorio "prste dalje od moje obitelji" i malo mu s visoka poručio da bi se ispričao ukoliko mu se takva greška dogodi. Politički analitičar Žarko Puhovski primjećuje da se Milanović zadnjih godina pokušava desno pozicionirati, ali ne na konzervativno-desnu nego prostačko-desnu poziciju, kultivira prostakluk i prostačku komunikaciju, bez argumenata, uvjeren da će dobiti podršku od zadrtih ljevičara pa makar se radilo o tome tko je kakve spolne orijentacije. Konačno, Milanović je izvlačeći temu o Habijanovoj spolnosti u drugi plan gurnuo puno važnije teme, poput agresije na novinarsku profesiju u izmjenama kaznenog zakona ili datuma parlamentarnih izbora. U odnosu na spolnu orijentaciju ministara, to su Milanoviću neteme. I još nekome.