Tek kad se pojavi neki posve konkretan problem u nekoj sredini, onda se vidi kako državni i javni sustav zapravo funkcionira. Na načelnoj razini vrte se državni proračuni iz godine u godinu sa sve većim prihodima, BDP raste, turizam raste, nominalno i plaće rastu (barem neke), ali samo konkretan ljudski život u nekom konkretnom slučaju pokazuje je li sustav doista efikasan ili je samo iluzija.

Primjerice, Karlovčani već mjesecima piju mutnu vodu, a sad se ustanovilo da za to postoji i itekako opravdan razlog, odnosno problem. Nalaz Zavoda za javno zdravstvo Karlovačke županije, nakon ispitivanja vode u jednom stanu u karlovačkoj četvrti Dubovac, pokazuje da je prisutnost mangana deset puta veća od dozvoljene.

Stanarka Dubovca, obična anonimna gospođa, uzorkovala je običnu vodu iz slavine i dostavila je 30. rujna na ispitivanje, da bi u ponedjeljak Zavod ustanovio kako voda nije za piće jer je količina mangana 10 puta veća od dozvoljene. Rješenja zasad nema, nijedna institucija nije još reagirala, mada je potpuno jasno da tu zamućenu i potencijalno kontaminiranu vodu grada na 4 rijeke nitko ne želi piti.

Slično je bilo ovoga ljeta u Rijeci, odnosno u Kostreni gdje je Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije u više navrata izvanredno ispitivao kvalitetu mora nakon pojačanih zagađenja naftnim derivatima koja su mjesecima dolazila iz Inine rafinerije u Urinju. Rezultati ispitivanja kojim su bile obuhvaćene razne plaže, pa i najveća plaža Svežanj kao referentna lokacija, višekratno su pokazali kako se ne preporuča kupanje na barem dvjema plažama koje se nalaze u neposrednoj blizini urinjske rafinerije. Ljudi kao ljudi išli su na kupanje na onih 40 stupnjeva Celzija jer ako ne vjeruju Ini, zašto bi Zavodu. No, rješenja zasad nema, nijedna institucija nije još reagirala, mada nikome nije bilo drago plivati u moru koje je potvrđeno kao zagađeno.

Zadnji primjer iz drugog sektora, onaj povezan sa situacijom u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi gdje roditelji ne puštaju djecu na nastavu zbog neprimjerenog i nasilnog ponašanja jednog 10-godišnjaka (!), a zbog čega je ravnatelj već podnio ostavku jer tisuću djece ne dolazi na nastavu već danima, još je jedan takav primjer.

Ne treba biti osobito mudar da se konstatira da sustav ne funkcionira - rješenje nisu dali ni iz Ministarstva obrazovanja, ni iz Gradskog ureda za obrazovanje, a ni iz socijalnih službi koje bi vjerojatno sada već itekako trebale biti uključene u slučaj. Roditelji većine učenika, ovdje u ulozi građana koji traže mirno okruženje u školi za svoju djecu, možda i pretjeruju kao i oni ogorčeni u Karlovcu ili u Kostreni, ali oni imaju apsolutno pravo tražiti hitno rješenje za svoju situaciju. No, rješenja zasad nema.

Sustav se lopta s djetetom (i svom tom djecom) nesposoban donijeti rješenje. Za to vrijeme, roditelji prosvjeduju i bojkotiraju školu, Ministarstvo traži od Gradskoga ureda za obrazovanje da preispita svoje ranije, staro rješenje o primjerenom obliku školovanja za učenika problematičnog ponašanja, a socijalnu službu očito još nitko nije pozvao. Možda ona nije ni potrebna, jer je neprilagođeni dječak možda tek obično dijete kojem netko mora posvetiti pažnju, no činjenica da rješenja još nema, iako je dijete već promijenilo školu, ravnatelj već odstupio, a roditelji još ustrajavaju na bojkotu - sramotna je.

Takav primjer pokazuje koliko je birokracija nesposobna i troma, a sad sve već poprima i političke konture jer se pretpostavlja da su roditelji dječaka moćnici iza kojih stoje jake figure hrvatske politike, pa je školu i resorno Ministarstvo strah donositi odluke. Čak ni ministar tolikog iskustva kao što je Radovan Fuchs, koji nema problem ni sa svojim autoritetom kod nadređenih u Vladi, ne nalazi još rješenje.

On je prije desetak dana garantirao da će nastava početi i da će sva djeca, uključujući problematičnog dječaka, normalno ići u školu. Ali, evo to se još nije dogodilo, kao da je školu poharao tornado, a ne jedan jedini 10-godišnji dječak.

Umjesto da se bave samo svojim izbornim kampanjama i dnevnom politikom, ljudi koji vode državne i javne sustave trebaju ponekad otvoriti oči i vidjeti - ljude. Građani imaju pravo očekivati i zahtijevati da se njihovi problemi rješavaju, i brzo i efikasno.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast