PIŠE Dubravko GRAKALIĆ
Socijalizam poslije Uljanika
Ima li prikladnijeg grada od Pule u Hrvatskoj – i šire u regiji te čitavoj postranzicijskoj Europi – da se u njemu raspravlja o baštini socijalizma i suvremenosti socijalističkih ideja? Međunarodni znanstveni skup "Socijalizam na klupi", što ga organizira Centar za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma na Sveučilištu "Jurja Dobrile" u Puli s temom "Kontinuieti i inovacije", došao je na pravo mjesto i u pravo vrijeme i nema nikakve sumnje da bi se mogao održati na potonulim dokovima "Uljanika", kojeg su mnogi proglasili posljednjim socijalističkim poduzećem u suvremenoj, liberalnoj i kapitalističkoj Hrvatskoj.
Istraživanje baštine socijalizma i onoga što se, kako kažu organizatori skupa u svojoj pozivnici zainteresiranoj javnosti, prenijelo u postsocijalizam te postalo (ne)željenim teretom današnjeg društva i politike, može se daleko od teoretskih knjiga i statističkih podataka započeti obilaskom pulskog brodogradilišta. Socijalizam u Puli, Istri i Hrvatskoj nije, dakako, umro s Uljanikom – prevratnička 1990. godina bila je davno – ali njegove su dizalice bile spomenici "onog sistema", socijalističke privrede, vremena pune zaposlenosti, besplatnih stanova, zdravstva bez dopunskog osiguranja i školskih udžbenika koje je svatko mogao kupiti. Stoga rasprava o socijalizmu i njegovom kontinuitetu od dolaska komunista do dolaska nacionalista na vlast nikako ne može proći bez spominjanja najvrednijih postignuća tog sistema u kojem je nekima – razgovaramo li o Jugoslaviji – nedostajao izbor jogurta, dok drugi nisu mogli slobodno pjevati "Vilu Velebita".
Ta su postignuća, svakako, industrijski divovi kojih više nema. Uljanik je bio zadnji gigant što ga je savladao i na koljena bacio kapitalizam po mjeri liberalne javnosti, no nekad je Hrvatska bila industrijski razvijena država sa sisačkom željezarom, dvije uspješne rafinerije, Prvomajskom, Gredeljem, tvornicom aluminija te industrijama stakla, odjeće, obuće... Proizvodili smo vagone i televizore, igle i lokomotive – dok se današnji import plaća konobarenjem na Jadranu tijekom ljeta, a uz malo sreće i tijekom i cijele godine.
Pula je, rekli bi cinici, idealno mjesto za istraživanje socijalizma jer su u njoj, kroz povijest dugu više od dvije tisuće godina, propadali i svi dosadašnji društveni sistemi. Od Rimljana i Mlečana do Josipa Broza Tita – u Puli je nataložena historija ovih prostora. Danas je "na klupi" socijalizam, sutra može biti bilo koji drugi sistem i oblik vladavine. Rasprava o socijalizmu i socijalističkoj baštini održava se ne samo na prikladnom mjestu, nego i u odgovarajuće vrijeme – uoči tri izborna ciklusa koja su pred hrvatskim biračima. Nema sumnje, niti u jednom neće pobijediti socijalisti ili današnji zagovornici demokratskog socijalizma za 21. stoljeće. Ali, pogledamo li materijalne ostatke socijalizma – ruine tvornica i ostatke bolnica – vidjet ćemo da je u to vrijeme bilo i nečeg vrednijeg od jogurta.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
