PIŠE ROBERT FRANK
Milanović je s Marsa, a Kolinda s Venere
Puno se toga, ne u potpunosti njenom krivnjom, navalilo na leđa žene koja je u vanjskoj politici i prezentaciji Hrvatske za svoju domovinu napravila više nego na unutarnjem planu. Kad u Hrvatskoj javno istupa kao da preplašena hoda po minskom polju. Vidljivo oslabljena i ranjena, za političara poput goropadnog i predatorskog Milanovića mogla bi izgledati kao lak plijen, što ipak nije
Drugi krug predsjedničkih izbora u kojem snage odmjeravaju nositeljica naslova Kolinda Grabar-Kitarović i izazivač Zoran Milanović podsjeća na dugoočekivani boksački meč teškaša, dvoboj dvoje najboljih u najatraktivnijoj političkoj kategoriji. Oni se pak toliko ne vole da jedno drugo samo svojom pojavom motiviraju do krajnjih granica. Njima za sudbonosni sukob ne treba trener za psihološku pripremu. Prvi krug izbora ipak im je bio samo zagrijavanje, lagani trash talk te njeno povremeno ubadanje prema njemu ili njegovo prema njoj. Bavili su se jedno drugom tek toliko da se osjete.
Boksačkom terminologijom, svatko od njih želi postaviti distancu i osjetiti koliko je protivnik blizu ili daleko, udara li jače ili slabije. Međusobno si traže slabe točke. Poanta je protivnika lupati gdje je najranjiviji i onda ubitačno finiširati. Na takvom pristupu posebno inzistira Milanović, politički nokauter koji instinktivno traži krv suparnika. Bivši premijer i šef SDP-a u politici prema nikome, pa tako ni ženama, nema empatije. U konfrontaciji Milanović nije džentlmen. Toliko je brutalan da je to često jedva podnošljivo. Milosti nema niti je traži. Njegov stil je hazarderski, kockarski, va bank. Pukovnik ili pokojnik. I tako do kraja. Hrvat je, ali nesklon pretjeranom domoljublju. Ne lije suze na himnu, ne cakli mu se u oku na hrvatsku zastavu. Sve suprotno od KGK.
Ona je nacionalno (pre)izražena: država, himna, zastava, nacija i teritorij. To je predsjednica, često je (pre)emotivna. Opet, to joj daje neku ljudsku dimenziju, čak i majčinsku toplinu. Prepuna suosjećanja igra i na tu kartu. Postoje stotine tisuća ljudi koje će to politički honorirati, upravo zato će je nagraditi glasom. Iz njene perspektive takav populizam je pragmatičan i legitiman.
No, s tim nastupom prepunim domovinske i životne patetike KGK razotkriva neke svoje slabosti, poput deficita pravih poruka koje predsjednički kandidat mora poslati. Po svom stilu, unatoč uniformama koje nosi u posjetama ratnim područjima, ni približno nije nalik na neslomljivu Čeličnu lady Margaret Thatcher, britansku premijerku koja je silom lomila otpore. Čak je i ratovala s Argentinom za Falklandsko otočje. Thatcherica je bila tvrda, nepopustljiva, uvijek spremna na sukob. Više podsjeća na Milanovića nego na Kolindu Grabar-Kitarović, koju unatoč vidljivim slabostima u kampanji, ali i puno prije toga, nipošto ne treba podcijeniti. Određeno razdoblje aktualna se predsjednica na svojoj funkciji osjeća nekomforno, fragilno, pokazuje i da su politički moćnici samo ljudi sa svojim problemima.
Problem je što u svom okruženju nema dovoljnu podršku, razapeta je između očekivanja onih koji su joj pomogli da postane predsjednica i realnosti. Upravo u vlastitim redovima, gdje bi trebala imati prijatelje, ona ima suparnike, uvlakače, dvostruke igrače i suspektne pojedince koji su nositelji raznih interesa i lobija. Puno se toga, ne u potpunosti njenom krivnjom, navalilo na leđa žene koja je u vanjskoj politici i prezentaciji Hrvatske za svoju domovinu napravila više nego na unutarnjem planu. Kad u Hrvatskoj javno istupa kao da preplašena hoda po minskom polju. Vidljivo oslabljena i ranjena, za političara poput goropadnog i predatorskog Milanovića mogla bi izgledati kao lak plijen, što ipak nije. On je uz to političar jako izraženog općeg znanja, zvuči poput nekog kvizomana koji će i prije postavljenog pitanja stisnuti tipku za najbrži odgovor. Neće uvijek pogoditi, no promašaja se ne boji. Reakcije su mu brze, a snagom svog istupa lako može prestrašiti suprotnu stranu. Milanović u politici igra na provokaciju, lupa otvorenog garda i ne eskivira protivnika. Traži borbu, može primiti puno toga, dok težina njegovih izgovorenih riječi ima snagu udarca golemog malja.
Njegov je problem što je broj onih koji ga mrze nakon svakog istupa sve veći. No, njega i nije previše briga što misle oni koji ne misle kao on. U svemu tome najveći neprijatelj Zorana Milanovića je Zoran Milanović. Sa svojim karakterom i ishitrenošću, sam je sebe u stanju pobijediti. I kad je svjestan da ga svaka daljnja riječ u nekoj tezi koju je prigodno i ad hoc postavio vuče u živo blato, on će nastaviti govoriti, utapati će se, ali sa samouništenjem prestati neće. Odustajanje smatra znakom slabosti, iako to zna biti i pitanje mudrosti. Do njega to, kako bilo, teško dopire.
Mudra strategija
Obzirom da Milanović uvijek igra na snagu i na mišiće stalno tražeći fajt, KGK ga u ovoj predizbornoj kampanji u direktnim sučeljavanjima pametno izbjegava. Izabrala je mudru strategiju po kojoj ne ulazi u ring gdje će se igrati po njegovim pravilima. Dok ona s distance lupa po Milanovićevoj bahatosti, on udara po njenim gafovima. Ona mu se izruguje, on nju ismijava. Međusobno se sprdaju, jedno o drugome smišljaju viceve i prepričavaju tračeve. Odnos je to prepun međusobnih opterećenja koja se kod ovo dvoje političara vuku otkad su im se sudbine ispreplele kroz Ministarstvo vanjskih poslova. Oboje su u zadnjih petnaestak godina u politici postigli baš sve. Ona je predsjednica, on je bio premijer, ona je bila ministrica, a on je vodio stranku, ona je bila u vrhu NATO-a, dok on ima ipak manje značajno iskustvo s jednom mirovnom misijom. Sukob Kolinde Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića borba je dvoje najboljih učenika iste generacije. Pred maturu njihovog političkog života odbrojavaju se zadnji dani.
Suštinski oni predstavljaju dvije nepomirljive krajnosti: on igra racionalno, ona emotivno, on više na grad, ona na prigrad i selo, on prolazi tamo gdje nije bilo rata, ona tamo gdje se ratovalo, on je antifašist, ona blagi povijesni revizionist, on je direktniji, ona opreznija, on je s Marsa, ona s Venere. Kod Kolinde Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića postoji apsolutna suprotnost u svim važnijim stavovima što razdvaja njihove milijunima svjetlosnih godina udaljene svjetove.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
