Za one koji nisu pročitali cijeli članak u tiskanom izdanju već samo naslov i/ili dio intervjua u web izdanju moram naglasiti kako SDP-ova nacionalna politika zasigurno nije usmjerena protiv privatnih iznajmljivača koji su u velikoj većini domicilno stanovništvo, te niti će to u budućnosti ikada biti.

Po pitanju privatnih iznajmljivača kako je u intervjuu i navedeno izričito smatram da su naši privatni iznajmljivači, ugostitelji i mali te obiteljski hoteli te kampovi jedan od nositelja kvalitete i razvoja hrvatskog turizma, kako i da u njima leži najveća potencijalna buduća dodana vrijednost hrvatskog turizma.

Pod tim podrazumijevam da nikakva ograničenja cijena i kapaciteta kao što bi se iz naslova članka dalo iščitati ne dolaze u obzir po pitanju komercijalnih turističkih aranžmana posebice uzimajući u obzir činjenice koje sam navela u intervjuu - privatni iznajmljivači iz godine u godinu investiraju u svoje smještajne kapacitete, a često im je to dodatan izvor prihoda uz osnovnu plaću koja je u većini slučajeva u Hrvatskoj mala, a s obzirom na visoke cijene koje imamo dijelom zahvaljujući i turističkoj sezoni.

Ono što sam navela kao problem apartmanizacije zasigurno jest socijalna dimenzija življenja hrvatskih građana u većim turističkim destinacijama tijekom turističke sezone, pri čemu se obitelji s malom djecom, studente i ostale građane koji su primorani živjeti u podstanarstvu izbacuje na cestu od početka lipnja do sredine rujna te je u tom periodu gotovo nemoguće pronaći zamjenski smještaj.

Primjera većih ili srednjih hrvatskih priobalnih gradova koji su riješili tu problematiku nema pa su se kao primjer uzeli gradovi iz inozemstva i zasigurno da ostaje za razmatrati da li će se lokalnom urbanističkom politikom ili nacionalnom razvojnom politikom ta problematika riješiti i na koji način.

U tom dijelu trebamo pronaći rješenje kako da hrvatski građanin koji nema riješeno stambeno pitanje sa prosječnim primanjima uspije obitelji i sebi stvoriti uvjete za dostojan život tijekom turističke sezone kada vrijednosti svega pa i stanarine odu u nebo.

Poradi turističke sezone kupovna moć hrvatskih građana također slabi jer se uz povećanu potrošnju cijene pojedinih proizvoda u to vrijeme penju i do 30% više. Moram napomenuti da ne možemo gledati na sve male iznajmljivače podjednako.

Tu se pokušavaju svrstati i poduzetnici koji ulažu višak svog kapitala u kupnju više stanova, a negdje i samih cijelih zgrada pa čak i stanovnici ostalih država Europske unije koji zarađuju mnogo bolje od prosječnih hrvatskih građana te u našoj zemlji lociraju svoj višak kapitala koji je vrlo skromno, čak bi se i usudila reći skoro nikako oporezovan od strane RH.

Za takvu "apartmanizaciju" nauštrb lokalnog stanovništva RH nisam i niti ću kao uvjerena socijaldemokratkinja ikada biti.

Pravi privatni iznajmljivači, ugostitelji i mali hotelijeri kojima je stalo do vlastite egzistencije i zdrave budućnosti hrvatskog turizma zasigurno ako se još nisu, pronaći će se u mjerama SDP-a za poboljšanje hrvatskog turizma.

A SDP-ove mjere za razvoj turizma jesu da se stopa PDV-a na usluge smještaja u turizmu snizi sa postojeće stope od 13% na 5% te da se stopa PDV-a na usluge ugostiteljstva snizi s dosadašnjih 25% na međustopu od 13% s paralelnim povećanjem plaća u turizmu za 2.000 kn neto.

Kako smatramo da nema održivog razvoja turizma bez kvalitetne radne snage mjere koje predlažemo vezano za problematiku nedostatka radne snage u turizmu jesu da se već od školske godine 2020/2021. u zanimanja poput konobara i kuhara vrati stari sustav srednjoškolskog dualnog obrazovanja gdje srednjoškolci u tim zanimanjima jedno polugodište slušaju teorijsku nastavu, drugo polugodište provode na stručnoj praksi, a ljeti rade putem učeničkog ugovora kod poslodavca gdje tijekom školske godine odrađuju stručnu praksu.

Istovremeno je potrebno dogovaranje sustava mjesečnog subvencioniranja tih zanimanja od strane turističkih kompanija kao što to rade već u nekim industrijama koja se susreću s niskim interesima budućih srednjoškolaca za upisom tih zanimanja. Na razini visokoškolskog obrazovanja potrebna je promptna izmjena Pravilnika o sadržaju dopusnice za izvođenje studijskog programa pod ingerencijom   Ministarstva znanosti i visokog obrazovanja.

Naime, česte su inicijative turističkog sektora prema Sveučilištima i fakultetima za zajedničkim izvođenjem sveučilišnih i stručnih studijskih programa u vidu prilagođavanja nastavnih kolegija, izvođenja terenske nastave, znatnog povećanja sati stručne prakse, pomicanja ispitnih rokova prije početka turističke sezone, kao i izvođenja nastave od strane eminentnih stručnjaka iz njihovih kompanija, međutim koliko god bi to Sveučilišta i Fakulteti i htjeli Pravilnik o sadržaju dopusnice za izvođenje studijskog programa to uvelike ograničava, a njegovom izmjenom na dobitku bi bili i studenti, i sveučilišta i fakulteti, ali i turistički sektor.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast