Hrvatski izborni sustav je takav da je teško očekivati da će ijedena stranka osvojiti većinu saborskih mandata i onda formirati vladu. Iskustvo u zadnjih nekoliko izbornih ciklusa je pokazalo da je svaki mandat bitan i da relativni izborni pobjednik da bi došao do predsjednika po zeleno svjetlo za sastavljanje vlade bez koalicijskih partnera ne bi mogao dokazati da ima većinu. Hrvatska je podijeljena u deset izbornih jedinica u kojima se bira po 14 saborskih zastupnika. Tome treba dodati tri saborska mandata u 11. izbornoj jedinici koje biraju u dijaspori, ali i 12. izbornu jedinicu u kojoj biraju pripadnici nacionalnih manjina i za koju je rezervirano osam saborskih mandata. Znači, riječ je o političkom bazenu u koji mora zagrabiti izborni pobjednik ako želi imati stabilnu većinu u parlamentu.

Pripreme za predstojeće parlamentarne izbore za koje se ne zna kada će točno biti održani u punom su jeku. Zauzimaju se početne pozicije, pomalo se ispipava teren jer su svi izborni akteri svjesni da će biti prisiljeni, ako ne na prijeizborno, a onda sigurno na poslijeizborno koaliranje. Politička klima se još uvijek nije u potpunosti dramatizirala, ali nema sumnje da će i do toga doći. Prema svim ispitivanjima javnog mnijenja HDZ je u najboljoj startnoj poziciji, ali je jasno, kada se aktualni postoci preračunaju u mandate, pa čak ni uz ona tri gotovo sigurna mandata u dijaspori, da će budući mandatar i te kako morati voditi poslijeizborne pregovore sa saborskim zastupnicima nacionalnih manjina. Može biti nekome krivo što o stabilnosti vlade odlučuju zastupnici nacionalnih manjina. Nerijetko se čuju kritike da nije u redu da nacionalne manjine ne samo pridržavaju kormilo, već i određuju kurs plovidbe, ali to je tako i ni jedan ozbiljan politički lider neće zanemariti njihov politički potencijal.

Izbori u 12. izbornoj jedinici u kojoj se biraju saborski zastupnici nacionalnih manjina u jeku izborne kampanje nekako prođu nezamijećeno. Reklo bi se ispod žita. Tim više što su neki politički lideri nacionalnih manjina unaprijed pretplaćeni na izbornu pobjedu. Budući da ništa nije vječno, tako nije vječan ni politički mir za izbornu kampanju u 12. izbornoj jedinici. Svjedoče o tome trvenja koja se trenutno događaju kada je riječ o kandidatu albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine. U aktualnom sazivu Sabora za taj je posao zadužena nezavisna zastupnica Ermina Ljekaj Prljaskaj. Da bi se shvatio upravo pokrenuti politički sukob kada je riječ o izboru saborskog zastupnika u toj grupi, valja se vratiti u 2020. godinu kada su u srpnju održani zadnji parlamentarni izbori.

Naime, ukupno je bilo sedam kandidatura za saborskog zastupnika albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine. Izbornu pobjednicu Erminu Ljekaj Prljaskaj predložila je Unija Albanaca u Republici Hrvatskoj, a kada je riječ o albanskoj nacionalnoj manjini, protukandidat joj je bio Habib Tahiri kojega je predložila Udruga Albanaca Sisačko-moslavačke županije, te Idris Sulejmani, predstavnik albanske nacionalne manjine u Poreču. Jasno je da je, kada je riječ o glasovima albanske nacionalne manjine, Ljekaj Prljaskaj bila neupitan favorit. U konačnici, na ruku joj je išla disperzija glasova kada je riječ o pripadnicima bošnjačke nacionalne manjine za čije se glasove natjecalo pet kandidata. Ljekaj Prljaskaj dobila je 1.725 glasova, a iza nje je ostao Bermin Meškić s 1.152 glasa.

Matematički je dokazivo da bi u slučaju dva kandidata, jednog bošnjačkog i jednog albanskog, pobjedu odnio bošnjački jer su Bošnjaci brojnija nacionalna manjina. U tom kontekstu treba gledati napade na Ljekaj Prljaskaj koja je osvojila tri saborska mandata zahvaljujući razdoru u bošnjačkim redovima. Sve ono što joj se prigovara politički je folklor i frustracija bošnjačkih predstavnika. I pokušaj mobilizacije bošnjačke nacionalne manjine da pristane na jednog kandidata kako bi on imao stvarne izglede za osvajanje saborskog mandata. Nije to prvi put da se najavljuje mobilizacija u tom smjeru, ali na kraju je za Bošnjake sve završavalo disperzijom glasova. Hoće li Armin Hodžić ovaj put uspjeti u misiji homogenizacije bošnjačke nacionalne manjine, teško je reći. I za uspjeh i za neuspjeh bit će sam zaslužan i s tim nikakve veze nema Ermina Ljekaj Prljaskaj.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast