PIŠE Vanesa BEGIĆ

Misli globalno, djeluj lokalno   

Vanesa Begić

Vanesa Begić


Misli globalno, djeluj lokalno, mogao bi ukratko glasiti sažetak cijele priče, peripetije oko situacije turističkih vodiča te mogućnosti da strani turistički vodiči i pratitelji putovanja vode turiste po našim gradovima i lokalitetima.

Kao prvo, treba još jednom spomenuti, iako je svima jasno, da je ovo pandemijsko razdoblje iznimno teško palo i svim turističkim vodičima i pratiteljima diljem svijeta. Korona, lockdown, reducirana putovanja, iščekivanje cjepiva, ova zemlja je poluzatvorena, u onoj ne rade ugostiteljski objekti, nema maturalaca, apsolventskih, školskih putovanja, nema organiziranih putovanja, skijanja na način kao prethodnih godina, a izvjesno je da će, kad turizam krene, biti potrebna maksimalna pažnja za svakog turista, za svaku grupu, za svaki obilazak, samo da to krene.

Naravno, neće se sve to dogoditi preko noći, a mnogima je, iz ove perspektive, sada teško zamisliti scene punog parkinga turističkih autobusa prepunih turista, pa i onih treće životne dobi koji su oko Uskrsa otvarali sezonu i fotkali se po našim gradovima i mjestima.

Optimisti vjeruju da će do toga uskoro doći, možda ne odmah u tako velikom broju kao prije dvije-tri godine, ali da će za koji mjesec krenuti. Ljudi su željni svega, samo da se krene u većoj mjeri s cijepljenjem, ako ne dođe do nekih novih sojeva, novih virusa, bakterija, mutanata, replikanata ili čega već.

Pa mnogi su ljudi lani u ovo doba, sve dok se nije pojavio nulti ili prvi pacijent u Italiji, gledali na ovaj virus kao na nešto egzotično i nezanimljivo za naše podneblje da bi on potom promijenio svijet na svim paralelama i meridijanima. Preko noći je, pojavom nultog pacijenta kod naših susjeda, "egzotični virus" postao i naša zbilja i nema segmenta života gdje nije "ušao".

No, vratimo se na vodiče. Sigurno je da će se "voditi bitka" za svakog turista, a kada ih budemo viđali u grupama po ulicama i trgovima, makar se radilo i o osamdesetogodišnjacima s tri štapa za hodanje i dva za selfije, znat ćemo - došli smo do normale, povratak u prošlu budućnost, ili kakogod, staro-staro. Tada će ovo naše aktualno vrijeme biti aorist - prošlo svršeno vrijeme.

Svakako, nadajmo se da će te turiste voditi lokalni vodiči, sa znanjem lokalne povijesti, kulture, tradicije, znanjem koje nije tek ono "udžbeničko". Toliko se govori o brendiranju svih proizvoda, posebice turističkih, o važnosti brendiranja, autohtonosti, lokalnim prehrambenim proizvodima, vinima, uljima, prirodnim ljepotama, ruralnim kućama, o bogatstvu spomenika kulture, nematerijalnoj kulturnoj baštini i tradiciji, i tko će to bolje objasniti od osobe koja je "unutra", u svemu tome?

Istina, postoji, kao i svugdje, u svim branšama, razlika između vodiča i vodiča, kao što postoji razlika između djelatnika u svim profesijama. No neka sve to bude samo poticaj za što bolji rad, za prezentiranje određenog dijela mikropovijesti na najbolji mogući način. Zbog toga je potrebno "brendirati" (ufff, koja riječ) i vodiče zajedno s tradicijom, odnosno promovirati ih kao predstavnike pa i svojevrsne ambasadore kulture i tradicije, baštine i zavičajnosti. Sva ta bogatstva, specifičnosti, kultura i tradicija poprimaju posve novo naličje kada ih netko predstavlja, kada je tu osobni pečat, obrazovani vodič sa znanjem "iz prve ruke".

Pa tko zna i može bolje lokalno od lokalaca?

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter