PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Oporba samu sebe sabotira

Tihana Tomičić, Ilustracija (Snimio Davor Kovačević, Arhiva Novi list)

Tihana Tomičić, Ilustracija (Snimio Davor Kovačević, Arhiva Novi list)


Sada je sigurno: predizborna kampanja je počela. Čak i ako izbori budu tek u rujnu, neformalna kampanja je već u toku. HDZ je počeo snimati propagandne spotove, lijeva opozicija poziva na prosvjede.

S jednom malom razlikom (na štetu oporbe) - vladajući HDZ, realno, ima cijelo vrijeme dosta jasne poruke, uglavnom te glavne poruke komunicira šef stranke, odnosno premijer Andrej Plenković, a rijetko, kad su neke neugodnosti u pitanju poput slučaja Turudić, zna pred novinare poslati i retorički spretnog Olega Butkovića ili šefa Sabora Gordana Jandrokovića. No, uglavnom svi jako dobro znamo kakvu politiku Plenković vodi. Dapače, eter ga je prepun, svaki dan.

Neke stvari, poput datuma izbora, namjerno se drže van dosega javnosti. Prvo, jer već se samom misterijom oko datuma odrađuje dio kampanje, HDZ ostaje u žiži, a Plenković uz to, kao drugo, sebe centrira kao onoga tko donosi odluke, kao decision makera. Tu je i treći efekt - time se zbunjuje oporbu. Ne mogu krenuti ni u formiranje lista i druge operativne predizborne poslove. No, to je prednost vladajućih - termin izbora određuju oni.

Prema insajderskim informacijama, ljudima u ministarstvima dan je nalog da do kraja ožujka pozavršavaju veće poslove i podvuku crtu pod kapitalne projekte, jer se očekuje da bi tada mogao biti raspušten Sabor. S druge strane, to ne mora značiti ništa jer ako Plenković ocijeni da mu je slučaj Turudić ipak nanio stanovitu političku štetu, tada lako izbore može odgoditi za rujan, kada ističe zadnji ustavni rok.

A na drugoj strani - komunikacijski kaos. Oporba je nažalost pogubljena u odnosima međusobnog nepovjerenja te u lošim komunikacijskim taktikama. Tako lijeva oporba poziva na veliki prosvjed u subotu 17. veljače, uz glavni moto - Izbori odmah! A prosvjed se organizira protiv izbora Ivana Turudića na čelo DORH-a. Uz to, to je veliki opozicijski prosvjed, ali sami organizatori zovu samo pola oporbe, dakle nema ni Mosta ni DP-a. Na koncu, prosvjed je najprije najavljen na glavnom zagrebačkom trgu, a onda su se organizatori ipak odlučili za Markov trg.

Kad se raščlane te poruke, dolazi se do sljedećeg: moto »Izbori odmah« praktički je već ispunjen, konzumiran, samom činjenicom da se približavamo krajnjem ustavnom roku za održavanje izbora. Dakle, da, izbori jesu odmah. Bio to svibanj ili rujan, praktički je svejedno. Druga poruka, prosvjed protiv Turudića, može biti apsolutno politički opravdana, kad glasanje u Saboru još ne bi bilo provedeno. Ali Turudić je već dobio većinu.

Uz to, opozicija (zajedno s predsjednikom Zoranom Milanovićem) traži dodatne sigurnosne provjere za Turudića, s tim ciljem sazivaju se saborski odbori, no istovremeno se šalju pomiješane poruke, pa dok dva odbora zasjedaju na temu sigurnosnih provjera, jedan od glavnih ljudi SDP-a poručuje: »Ma provjera ni ne treba, svima je jasno tko je Turudić, provjera bi trebala samo nekome s pola mozga.« Točno, no ta je poruka naizgled suprotna svemu onome što SDP institucionalno traži od Vlade, odnosno SOA-e. Ona je nespretno formulirana, i svakako zbunjue dio javnosti. Naprosto zato što prosječan konzument medija ne ulazi toliko duboko u bit stvari ili u stilske finese.

Potom, sama lokacija prosvjeda - i oporbi vrlo skloni politolozi zaključuju da organizacija na tom manjem trgu pokazuje slabost oporbe. Nisu sigurni koliko će ljudi doći, pa su izabrali manji trg. Opet loše artikulirana poruka.

I na koncu, sam oporbeni savez - uz ostale manje igrače s ljevice, organizatori su Možemo! i SDP, koji zajedno pozivaju građane. Ali pritom se u svim medijima trude poslati poruku koja glasi: »Ne, mi na izbore nipošto ne idemo zajedno.« Možemo! inzistira da unatoč svemu pred birače ide sam. To možda jest pošteniji ili »čišći« pristup, ali sigurno ne ostvaruje glavni politički cilj, a to je pobjeda nad HDZ-om i preuzimanje vlasti.

Sve je još garnirano i vulgarnim porukama o tome da HDZ treba »potjerati nogom u guzicu«, kako HDZ-ovci »seru«, a da u Vladi sjede »opušci«.

Ukratko, ova opozicija samu sebe sabotira. Nisu ni masoni, nisu ni Srbi, nije čak ni Vlada. Sami su sebi najveći protivnici.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter