Iako još nismo zabilježili deset dana u nizu bez ijednog novog slučaja zaraze, velika je stvar kad se od nekoliko desetaka briseva poslanih na analizu vrati tek mali, gotovo zanemariv broj pozitivnih nalaza. Dobro nam ide, često volimo reći, a slijedeći tjedan Istra će napraviti još jedan korak naprijed u nastojanjima držanja COVID infekcije pod kontrolom.
Konačno bi i istarski Zavod za javno zdravstvo mogao početi s testiranjima briseva, što bi imalo višestruke koristi za cijelu županiju. Vozači sanitetskog prijevoza konačno bi malo odahnuli, jer ne bi više svakodnevno vozili uzorke za Zagreb, smanjili bi se troškovi pulske Opće bolnice, a rezultati testova bi puno brže stizali do osoba koje strepe i nestrpljivo ih očekuju. A ne čekaju ih samo potencijalno zaraženi i njihove obitelj, prijatelji i svatko tko je bio s njima u kontaktu. Čeka ih i medicinsko osoblje i policijski službenici da bi znali kako dalje postupati s tom osobom, čekaju ih s nestrpljenjem i oni koji tjednima moraju ležati na dva odjela u pulskoj bolnici nadajući se negativnom rezultatu da bi se konačno vratili svojim domovima, a da ne spominjemo koliku bi to prednost imalo za kontrolu samih zdravstvenih i drugih djelatnika koji se svakodnevno izlažu riziku za dobrobit svih nas.
Dosadašnji dobri rezultati u Istri doveli su i do popuštanja početnog velikog stresa i zabrinutosti koja se kao sjena zadnjih mjesec dana nadvila nad nas. Teško je nositi se s novonastalim životnim i poslovnim okolnostima u kojima se trudimo opstati, ali nekako smo se ipak svi ujedinili u nastojanjima da pregazimo tog gada prije nego što zgazi dobar dio nas.
Dozvola kretanja po granicama nekadašnjih sedam općina došla nam je kao nagrada za sav dosad uloženi trud, i još jednom smo nakon dugo vremena imali razloga osjetiti ponos. Pa ipak, još nije vrijeme da se potpuno opustimo i preko noći zaboravimo da nevidljiva opasnost i dalje vreba. Dovoljno je da samo jedna osoba, nesvjesna da u sebi nosi virus korone, sada negdje kruži među ljudima u nekom dućanu ili na omiljenoj šetnici, pa da sav dosadašnji trud padne u vodu. Iako bi Zavod uskoro mogao početi obavljati analize na koronu u Puli, nemojmo ga sada zatrpati poslom.
Na kraju krajeva, i ti brisevi koje su u početku svi zazivali i htjeli se testirati, nisu oni na koje smo inače navikli. Ovaj bris treba ipak istrpjeti, jer boli. Štapić za uzimanje brisa je veličine štapića za ražnjiće i mora ući duboko u nozdrvu, otprilike do polovice, a na vatiranom dijelu ima četkice koje sastružu potreban uzorak. I ta bol opet nije ništa prema svim drugim bolovima koji mogu uslijediti ukoliko se netko zarazi koronom koju svaki organizam podnosi drugačije.
Najveća bol ipak je ne moći se oprostiti od svojih najmilijih, ne moći posjetiti ih dok leže u bolnici, strepiti neće li im se pogoršati zdravstvena situacija. Ništa trenutno nije normalno u našoj svakodnevnici, ne onako kako smo inače navikli, ali ako mi uspijemo ostati normalni i oprezni kao do sada, imamo jako velike šanse da nam se ta toliko željena normala vrati brže nego što očekujemo.