PIŠE IVOR BALEN

Svijet treba osobe kao što je Dušica Radojčić, ali nikako ne na vlasti

| Autor: Ivor BALEN
Ivor Balen / Dušica Radojčić

Ivor Balen / Dušica Radojčić


Uzalud su se zastupnici SDP-a u noći s ponedjeljka na utorak trudili objasniti možemovcima zašto su smijenili njihovu šeficu Dušicu Radojčić s mjesta predsjednice Vijeća. Uzalud, jer ih ovi apsolutno ništa nisu razumjeli. To je na koncu i sukus ove priče oko definitivnog kraja koalicije Možemo - Zoričić - SDP i rađanja nove, u kojoj su se Zoričić i SDP udružili sa skoro svima ostalima, osim možemovaca, a sve s ciljem da grad izađe iz blokade i zatočeništva u kojem su ga oni držali više od godinu dana.

Badava su SDP-ovci pričali o prihodovnoj strani proračuna, kapitalu i investitorima kao bojažljivim zvjerkama koje će doći samo tamo gdje se osjećaju sigurno. Noel Mirković, Dušica Radojčić, Miha Paus i Ana Fonović razumjeli su ih kao da slušaju kineskog predsjednika Xi Jinpinga, i to na Wu dijalektu. I to je jedini pravi razlog zašto je na koncu smijenjena Dušica Radojčić. Ne zbog nekih bezveznih povreda poslovnika, kako tvrde gradonačelnik Filip Zoričić i njegova nova ekipa, a još manje zbog pogodovanja kapitalu, kako tvrde možemovci. Smijenjena je zato što je bila tvrdoglava i nerazumna, i to do krajnjih granica. Zato što je svojom kratkovidnom politikom nastojala zaustaviti i ono malo investicija što se smiješe Puli.  

Žalosno mora biti u svijetu člana stranke Možemo u kojem je sve crno ili bijelo. Za njih je svatko ili neprijatelj kapitala, ili plaćenik koji radi u njegovom interesu. Kao u lošim akcijskim filmovima, oni znaju samo za dobre i loše dečke. Ništa između ne postoji i ne smije postojati jer bi srušilo temelje njihove politike. Ali takva huškačka, agresivna i prvoloptaška politika ima jako puno pobornika, i to prije svega među onima koji su iz bilo kojeg razloga, a najčešće vlastitom krivicom, ostali na marginama društva, pa svoje frustracije liječe fiktivnim ratom protiv bogatih. Članovi stranke, pak, nisu na marginama, nego na vrhu ili blizu njega. Sve su to manje-više fino situirani, salonski, ili kavijar ljevičari, kako ih je nazvao Zoričić, koji trliš i lopatu ne bi prepoznali ni da ih vide u slikovnici. S pozicije financijske sigurnosti ti fini ljudi lakoćom ubijaju tuđe projekte, novac i radna mjesta i prodaju to naivcima kao borbu za opće dobro, iako se zapravo radi o uništavanju općeg dobra.

I zato je, zbog te velike razlike u poimanju svijeta oko nas, zbog te ogromne, oceanske brazde koja dijeli Možemo i sve ostale (s izuzetkom IDS-a koji se vratio u pubertet pa se još traži), smijenjena Dušica Radojčić. Gordana Ferenčić i Marija Marković Nikolovski, koje su cijelu sjednicu šutile kao gljive, besramno su pretrčale u novi tabor, ali ta sitna politička trgovina manje je zlo od onoga što je Pula imala do sada. A imala je jedno golemo ništa. Uostalom, politika je trgovina. I Dušica Radojčić je tržila kada je nakon izbora prošle godine dogovarala koaliciju i izborila za sebe fotelju predsjednice Vijeća.

Svoj mandat dostojanstveno je odradila do kraja, ni u jednom trenutku nije izgubila živce tijekom rasprave o smjeni, što se ne može reći za neke druge, s obje strane fronte. Definitivno seli u oporbu i tamo će se osjećati najbolje. Svijet treba osobe kao što je Dušica Radojčić, ali nikako ne na vlasti.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter