Piše ANDREJ BADER
Porez na svjetlo i zrak
Kreće nova sezona "Invitation au voyage" (Pozivnica za putovanje), iznimno popularne francusko-njemačke televizijske kuće Arte. Od 14 novih dokumentaraca čak će tri biti posvećena Istri, a jedan će cijeli dokumentarac govoriti o austrougarskoj baštini u Puli kroz tri najkarakterističnije vizure. Arte među zaljubljenicima u austrougarsku povijest uživa kultni status zbog dokumentarca o potonuću Szent Istvana "Torpedos im Morgengrauen" iz 2008. godine.
Prije nego što pariška snimateljska ekipa prošeće Pulom, bacimo kratkotrajno svjetlo na period Francuske uprave od 1806. do 1813. godine. Nakon Prve austrijske uprave, mirom u Bratislavi (Požunu) 26. prosinca 1805. godine, Francuskoj, odnosno Talijanskoj kraljevini, pripojeni su "mletačka" Istra, svi otoci i Dalmacija od Karlobaga do Kotora. Austriji su ostavljeni Trst, Rijeka, Bakar, Senj te Pazinska grofovija koje će izgubiti potpisivanjem mirovnog sporazuma u Schönbrunnu 14. listopada 1809. godine. Od tog trenutka Istra je ponovno jedinstvena administrativna cjelina nakon gotovo 500 godina).
Kakva je Pula u koju dolaze Francuzi? O tome nam najbolje svjedoči neimenovani njemački putopisac koncem 18. stoljeća.
- Pokazujući svoje zidove, kaštel i amfiteatar, Pula kao da izlazi iz vode. Ulazeći u luku prolazi se uz otoke ovjenčane maslinama uz koje stoje razasute ruševine i ostatci starih kula i zidina; grad se pruža promatraču kao kroz gustu zelenu mrežu što je čine visoka stoljetna stabla. Privlačan i dostojan divljenja pejzaž pruža oku veću ugodu od svih starina što ih obgrljuje. Premda bi mogla primiti brojnu flotu, jedna od najljepših luka u Europi, sada u svojim vodama nema ni jedne barke. Pula danas broji jedva devetsto stanovnika; kamenje i otpadci žbuke priječe prolaz ulicama mnoge su kuće napuštene. Njeni su hramovi pretvoreni u skladišta a crkve bez ikakva izvanjska sjaja, siromašne iznutra, prepune su zavjeta i prikazanja čudesa što su se ovdje dogodila. Pred gradskim zidinama u pijesku je položeno nekoliko topova bez postolja okrenutih moru kao da ribama zadaju strah u kosti".
Francusko zauzimanje Pule i mletačke Istre 1806. godine obilježeno je spomen medaljom. Na aversu je Napoleonov portret (gleda udesno) s natpisom NAPOLEONE EMP. ET ROI., a manjim slovima su zabilježeni autori profila Denon i Droz, DROZ FECI, DENON DIREXI MDCCCVI. Revers je ukrašen pročeljem Augustovog hrama s natpisom TEMPLE D'AUGUSTE A POLA, L'ISTRIE CONQUISE AN MDCCCVI te malim slovima autori naličja Brenet i Denon, BRENET F. i DENON D. nadahnuti najvjerojatnije Cassasovim grafikama. Nažalost, premda se gušimo u moru neoriginalnih suvenira, teško je shvatljivo zašto ova spomen medalja nije našla svoje mjesto kao suvenir replika na majicama, šalicama, magnetima za kojim bi posegnuli ne samo francuski gosti.
Početak Francuske uprave u znaku je rušenja i prenamjena. Srušene su gradske zidine prema moru, Orlandova kula (Torre d'Orlando), a samostan Svetog Franje oduzet je Maloj braći. Sama crkva pretvorena je u skladište. Zatrpano je stubište, maknuto polukružno stepenište, nazidan portal. Devastirano je stepenište s propovjedaonicom, odstranjeni oltari, zazidani prozori, na apsidnoj strani probijen zid i napravljena široka vrata kroz koja su kola ulazila u crkvu iz ulice Castropola. Na više su mjesta probijeni veliki otvori, razbijeni i obeščašćeni grobovi, crkva natrpana kamenjem i šljunkom da su kola mogla lakše ulaziti, dovoziti i odvoziti materijal.
Premda se u čestim znanstvenim i publicističkim radovima pojavljuje 1802. kao godina osnutka arheološkog lapidarija na inicijativu maršala Marmonta, navedeni podatak u sebi sadrži niz fundamentalnih grešaka. Godine 1802. Istra je pod Austrijskom upravom, a ne pod francuskom, hram štala za stoku, a ne arheološka zbirka, i Marmont, kao francuski maršal i guverner, dolazi u Istru koncem 1809. godine, a ne sedam godina ranije. Za vrijeme svoje službe, od 25. prosinca 1809. do 9. travnja 1811. godine, Marmont se pokazao ne samo izuzetno učinkovitim vojnikom, već i kao promicatelj naprednih ideja i ljubitelj antičke umjetnosti. Osobitu pažnju posvetio je izgradnji cesta. U vrijeme trasiranja prometnica u Istri istaknutu ulogu ima glavni inženjer za graditeljstvo, ceste i mostove Ilirskog primorja - Pietro Nobile. Marmont je strastveno proučavao povijest te je ostao zabilježen podatak o arheološkim iskapanjima koje je o vlastitom trošku proveo u pulskom amfiteatru 1810. godine.
Kratkotrajna Francuska uprava u trajno nasljeđe ostavila nam je metrički sustav i niz poreza kojima je Napoleon financirao svoje ratne kampanje. Premda su mu Englezi biti zakleti neprijatelji, od njih preuzima tri poreza: porez na dohodak, taksene markice i porez na svjetlo i zrak. Porez na dohodak su Englezi prvi uveli 1798. za potrebe financiranja ratova protiv Napoleona.
Francuzi nameću europskim administracijama i fizičkim osobama taksene markice koje su Britanci već uveli 1765. godine u svojoj koloniji Sjevernoj Americi. Tim zakonom je bilo predviđeno da se štampani materijali proizvode na pečatiranom papiru na koji je utisnuta taksena marka. Napoleon uvodi i porez na prozore (poznat kao porez na svjetlo i zrak) koji je na snazi u Engleskoj već od 1695. godine. Visina poreza ovisila je o broju prozora na kući.
Da bi izbjegli plaćanje poreza, mnogi su Istrani počeli zazidavati prozore, što je dovelo do današnjih vizura; još uvijek mnogobrojna pročelja, kakva se mogu vidjeti na pulskom Foromu i u Kandlerovoj ulici, imaju zazidane prozore,
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
