Ivan Vidović, predsjednik istarskog Mosta, vrlo je kritičan prema Glasu Istre na društvenim mrežama. Pa tako on, na primjer, jučer na Facebooku piše: "Što je ovo? Kakav način pisanja, naslovnice i najave… kao da se radi o studentskom časopisu". Isti taj Ivan Vidović nedavno je u istom tom Glasu Istre imao intervju koji je plasiran ni manje ni više nego na četiri stranice. Kao da je predsjednik države, i to Amerike.

Da ne bi bilo nesporazuma, nitko nema ništa protiv njegovih kritika jer i Glas Istre je dio javne scene pa je kao takav podložan, ako treba, i najžešćim udarcima. Ali nekako ipak nije jasno kako i zašto gorljivi kritičar istovremeno pristaje na opsežni intervju u mrskoj novini koja ga podsjeća na studentski časopis. Da je Vidović doista moralni frajer kakvim se predstavlja, bilo bi logičnije da je ponudu za taj intervju glatko odbio.

Međutim, on to nije učinio iz jednostavnog razloga što za Vidovića, kao ni za istarski Most, da nema Glasa Istre, apsolutno nitko ne bi znao. Odnosno, nitko osim onih koje zanima gdje se u Umagu može izlaziti. Jer, kao što je Glas Istre pisao, Umažanin Ivan Vidović je lik koji je mrtav-hladan preimenovao postojeću Facebook stranicu "Izlasci Umag" u "Most Istra", i pritom zadržao nekoliko tisuća pratitelja koji nemaju pojma što prate. Dakle, na vrlo prijetvoran način stvorio je dojam da je istarski Most popularan, a nije. U međuvremenu se njegova publika nije značajno povećala, iz čega se može zaključiti ono što smo znali i prije, a to je da Most u Istri nije zanimljiva roba jer Istra tradicionalno ne podnosi ekstremne desničare, lizače oltara i teoretičare zavjera. A to je ono što se umnogome povezuje sa Mostom.

I zbog toga Most i Ivan Vidović, jasno je kao bijeli dan, nikada neće imati političkog uspjeha na ovom poluotoku. Dobivat će jedan ili dva posto i galamiti nekakve populističke parole sve dok im ne dosadi, a onda će se početi baviti nečim drugim. Ili će pretrčati u HDZ, s kojim su dva puta koalirali na nacionalnoj razini.  

Jebiga, Ivane, pobratime mio, ali to znaš i sam. I zato si pristao na intervju u Glasu Istre, premda nas ne voliš. Nema tog medija, televizije, portala, novine, podcasta, radija ni slikovnice koji bi prenijeli ono što ti imaš za reći, osim nas. Pa čak ni studentskog časopisa. Realno, tvoje mjesto je u Barufici, ali mi smo nekako slabi na političke početnike i svima u Istri želimo dati i dajemo prostor. Tako smo od prvog dana davali silne stranice i Nezavisnoj listi Filipa Zoričića, i pulskom Možemo!, čak i Radničkoj fronti. Eto, tako smo ga dali i istarskom Mostu, i davat ćemo i dalje.

Smatramo da Glas Istre nije privatna prćija trenutačnog uredništva, nego istarsko javno dobro. Zato će kod nas svatko dobiti možda i više prostora nego što realno zaslužuje svojim značajem na političkoj i društvenoj sceni. A to, Ivane, baš i nije običaj u medijima. Pogledaj malo stranice drugih novina i zbroji koliko prostora u njima dobivaju male stranke i pokreti. Malo ili ništa. Ali u Glasu Istre nije tako, i na to smo ponosni. A pošto svaki ponos nešto košta, nas dođeš ti. I to je u redu.

Zato ti na koncu ove male balade mogu samo poručiti da si dobrodošao i za idući intervju. Možemo, ako treba, ovaj put i na pet stranica. Ne sumnjam da ćeš pristati.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast