Neven Mimica je s Elizabetom Mađarević vjerojatno razgovarao o svjetlosnom zagađenju Marijanske brazde ili o tome mogu li se košulje kratkih rukava nazivati košuljama. Da ju je pitao išta normalno, ljudski, recimo o masovnim stradavanjima migranata na Sredozemlju, na površinu bi, siguran sam, izletio njen bolesni pogled na svijet

Ovo je bio nevidljivi avion američke vojske. Ne samo da ga radari nisu zamijetili, nego je bio nevidljiv i golim okom. Toliko nevidljiv da nitko nije ni znao je li uopće to bio avion, k tome američki, pa još i vojni. Tako bi se otprilike mogla protumačiti izjava SDP-ovca i europskog povjerenika Nevena Mimice o svojoj bivšoj suradnici Elizabeti Mađarević, koju je dao tportalu.

Valja podsjetiti one koji nisu pratili slučaj rasističke diplomatkinje da je portal Index.hr objavio njezin status u kojem piše: "Čista i autentična Europa. Samo bijeli Europljani, kako je bilo prije samo 30 godina u cijeloj Europi. Ovo bi trebala biti dobra reklama za odmor. Netko bi pomislio da to više nije moguće, ali na sreću jest." Zakotrljala se diplomatska afera. Ministarstvo vanjskih poslova bilo je primorano povući Mađarević iz diplomatskog predstavništva i predložiti otkaz ugovora o radu. To je najmanje što je moglo učiniti. Slučaj je komentirao i premijer Andrej Plenković, koji je pozvao sve diplomatske predstavnike da bace oko (doslovno tako je rekao) na svoje suradnike, dok je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja kao da se u posljednje vrijeme zaljubila u dadaiste, rekla da diplomati trebaju biti domoljubi.

Kako bilo, treba se prisjetiti povijesti bolesti, a ona ne kreće s ovom Vladom. Dakle, Mimica je, dok je bio potpredsjednik Vlade, Mađarević, koja je prethodno već šest godina radila u Ministarstvu vanjskih poslova, 2012.predložio za svoju savjetnicu za unutarnju, vanjsku i europsku politiku, a zatim ju je uzeo sa sobom u Europsku komisiju, gdje je godinu i pol bila administrativna službenica u njegovom kabinetu europskoga povjerenika.

"Moj odabir se temeljio na dobrom životopisu, razgovoru, radnom iskustvu i doprinosu koji sam tražio za poslove na povezivanju vanjske i sigurnosne politike. Jednako tako, i preostala tri savjetnika u ured potpredsjednika Vlade došla su iz Ministarstva vanjskih poslova. Nemam nikakvih saznanja da bi za vrijeme naše trogodišnje suradnje u Vladi i Europskoj komisiji kolegica Mađarević iskazivala, službeno ili neslužbeno, ikakve stavove koji bi bili suprotni vladinoj i državnoj politici", poručuje Mimica.

On nema saznanja. I misli da ga to amnestira. Pa on ju je izabrao. Zar ni u jednom trenutku nije naslutio o kakvoj se osobi radi? Jer tu je riječ o osobi koja javno iskazuje mržnju prema onima koji nemaju snježnobijelu boju kože. Nemoguće da ti takvo što prođe ispod radara. Ali kod Mimice je moguće. Njemu je to kao američki avion na radarskom ekranu. On je s njom vjerojatno razgovarao o svjetlosnom zagađenju Marijanske brazde ili o tome mogu li se košulje kratkih rukava nazivati košuljama. Smislenije teme od ovih mi ne padaju na pamet. Naime, da ju je pitao išta normalno, ljudski, recimo o masovnim stradavanjima migranata na Sredozemlju, na površinu bi, siguran sam, izletio njen bolesni pogled na svijet. Ali njega, kao profesionalnog birokrata, to naravno nije zanimalo.

Ne vjerujem da je Mađarević odjednom postala dio pokreta white power, da su joj se pobrkali lončići pa je zamrzila sve što je ne podsjeća na vrh Mont Blanca. Ne, ona je to u sebi morala uzgajati, brižljivo zalijevati, okopavati, gnojiti. A sve da bi to izraslo u fašističko-rasističkog mutanta koji će na pozornicu izaći obasjan statusom na Facebooku. Zato se taj Mimičin odgovor doima prilično naivnim. Zapravo je on suodgovoran što se Hrvatska još jednom našla na naslovnicama svjetskih medija u kontekstu radikalnog desničarenja. On koji bi trebao njegovati drugačije vrijednosti od takvih fanatika.

Pokušao je, doduše, Mimica oprati ruke pa je izjavio: "Sve što je nakon toga radila paralelno sa svojim službenim statusom u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova samo ukazuje da će se Ministarstvo morati pozabaviti s puno većim uvođenjem reda u svoje djelovanje nego li bi to bilo rješavanje pojedinačnog slučaja Mađarević." Reklo bi se da Mimica zna nešto više, no to ne želi podijeliti s javnošću. I ne treba. Kao da mi ne znamo kako se dospijeva u diplomaciju, da su to uhljebljeni kadrovi koji najčešće nose zastavice desnih i desnijih opcija. Nemali problem je, međutim, što SDP, kad je bio na vlasti, nikada ništa nije poduzimao da to raščisti, da s visokih pozicija makne ljude koji bijelu rasu doživljavaju kao nadmoćnu. Ne, upravo suprotno, Mimica je jednu od takvih osoba postavio za savjetnicu. Ali to je taj vječiti problem SDP-a, koji nikada ništa nije poduzimao. Kao da ih je uvijek bilo strah da se slučajno ne zamjere radikalnim grupama i pojedincima. Još od pokojnog Ivice Račana kada, došavši na vlast, nisu ništa poduzeli po pitanju privatizacijske pljačke, jer su im svi ti pljačkaši pod nos stalno stavljali da nisu dovoljno dobri domoljubi, a ovi su im očito povjerovali pa su više dokazivali da oni vole Hrvatsku, nego što su je pokušavali spasiti od takvih.

Sve je to sadržano u Mimičinom odgovoru, u njegovom birokratskom odbijanju suočavanja s vlastitom suodgovornošću. Zato potpuno neuvjerljivo zvuči njegova zaključna rečenica o Mađarević: "Samo odbacivanje, osuda i no pasaran." Sada može vikati što hoće, ali njemu je Mađarević itekako prošla. Poput američkog vojnog aviona na radaru.