Rasprava o izdacima državnog proračuna Republike Hrvatske za Istarsku županiju podjednaka je svake godine. Brojke koje središnja državna blagajna uplaćuje za projekte u jednoj od najrazvijenijih regija uvijek izgledaju skromno, sveukupno su između 0,2 i 0,4 posto ukupnih godišnjih troškova hrvatske države. Od cijele proračunske "bačve" napunjene do vrha iznosom od 144 milijarde i 300 milijuna kuna u Istru će stići tek mižol – u Zagrebu bi rekli "štamprlek" - od 483 milijuna kuna. Od toga, dvije trećine otpiti će BINA Istra kojoj po koncesijskom ugovoru otpada 350 milijuna kuna, dok će ostatak, nešto manje od 134 milijuna kuna, gucnuti Sveučilište, pulska bolnica i Arheološki muzej Istre. Talog s dna čašice uložit će se u školstvo, u talijansku srednju školu u Bujama.

Čuđenju takvim i tolikim državnim ulaganjima u Istru nema mjesta jer su podjednaka svake proračunske sezone. Za vrijeme prethodnih vlada situacija je bila slična iako su spinovi ponekad bili drukčiji, pa su se manje isticala ulaganja u prometno srce Istre, Ipsilon, iako je svakako najvažniji infrastrukturni projekt na Poluotoku u posljednjih trideset godina. Najava kako bi slijedeće godine mogla započeti izgradnja drugog tunela kroz Učku – ako je dopusti briselska velevlast – svakako bi značila veliku stvar za istarski turizam i cijelo gospodarstvo.

Dakle, ako nema mjesta čuđenju činjenici što je istarski proračunski mižol do pola pun – ili od pola prazan – ovisi o točci gledišta – čemu se možemo začuditi?

Možda podatku koji je već davno objavljen, ali još uvijek vrijedi – da se iz Istarske županije u državni proračun ulije najmanje 800 milijuna kuna, a po kasnijim izračunima i milijarda kuna. Ako se tako mjeri, onda Istra "popije, a pola Šarcu daje", rekao bi Kraljević Marko u narodnom epu. Kako državni proračun ipak nije ep, možemo samo pretpostaviti što bi bilo kad bi se sav taj novac kroz proračunske stavke vratio preko Učke?

Možda bi se tada energetski obnovile osnovne škole i domovi za starije osobe, kako je u svojim amandmanima zatražio zastupnik IDS-a Emil Daus, ali možda bi se dogodile i stanovite političke promjene. Ako bi Zagreb više doprinosio Istri – recimo aktualna HDZ-ova vlada čiji specijalni istražitelj Vladimir Šeks traži promjene u lokalnom istarskom ogranku svoje stranke – tada bi ta politička opcija možda postala simpatičnija biračima s ove strane Učke. Možda bi se IDS-u mogli pronaći i noviji grijesi od onih da prije četvrt stoljeća, još 1994. godine, nije uspio u projektu "euroregije", kako to danas kaže Tatjana Tomaić, iako je neosporno Istru promovirao kao regiju na nacionalnoj razini.

Da je zagrebački žmul za Istru bio puniji, IDS-ovci bi možda pokleknuli pod pitanjima gdje su sve razlili i ispili njegovu sadržinu. Ovako, svake se godine vraćamo starim raspravama i presipanju iz šupljeg u prazno.

Povezane vijesti

• Država bez petlje
• Nije Pula – Mostar!
• Suborci u ratu, suparnici u miru