Uhićenje saborske zastupnice Barbare Antolić Vupora još je jedno u nizu takvih događaja kada su u pitanju visoki državni dužnosnici. O njima kao takvim više-manje je sve rečeno. Naravno, tek treba vidjeti za što se točno tereti SDP-ova zastupnica.

Ali nakon relativno nedavnog uhićenja HDZ-ovog ministra zdravstva Vilija Beroša, ovo je u samo nekoliko mjeseci već drugi slučaj uhićenja dužnosnika. Naravno, i ovaj je bio predmet prijepora između vlasti i oporbe. Argumenti koji se koriste u ovakvoj političkoj utakmici su već puno puta izrečeni pa se time ovaj put i nećemo previše baviti.

Postoji, naime, jedno otvoreno pitanje koje se često spominje u svim raspravama kada se dogodi nešto ovakvo. A ono je - je li prije nastala koruptivna kokoš ili koruptivno jaje. Odnosno, koliko samo društvo generira korupciju na svim razinama politike jer naprosto ne može iznjedriti nekakve svoje bolje predstavnike u vlasti.

Odnosno, koliko naprosto korupcija dolazi odozdo, koliko je društvo uopće oblikovano na način da je ona u Hrvata jedini prihvatljivi način djelovanja, ne samo u politici, već i u gospodarstvu i svim drugim područjima društva. Na kraju krajeva i u privatnom životu. Je li hrvatsko društvo naprosto takvo da ne može bolje?

Postoji i ona cinična izreka da je lako biti Švedska gdje je korupcija minimalna, i to iz jednostavnog razloga jer u njoj žive Šveđani. A budući da u Hrvatskoj žive Hrvati, onda nam je kako nam je. Mada opet, ne treba ipak biti toliki fatalist i samo se tako pomiriti s tezom da Hrvati ne mogu bolje. Da su naprosto takvi i da tome nema pomoći. Da ćemo zauvijek živjeti u kaljuži u kojoj se malo ili ništa ne može postići da se netko barem malo ne "ogrebe" u gotovo svakoj situaciji.

Jer postoji i druga škola mišljenja. Da vlast - bila ona na državnoj, županijskoj ili općinskoj razini - svojim djelovanjem odozgo nameće ostatku stanovništva gotovo pa obvezu da sudjeluje u svakojakim muljanjima. Dakle, da puno toga ovisi i o ljudima koji vladaju. I da je većina njih sklona korupciji. Da je jako malo njih sposobno oduprijeti se iskušenju da iskoriste poziciju za vlastiti materijalni i financijski probitak.

A istina je kao i obično negdje na sredini. Kao kod one dvije krivulje ponude i potražnje. Kada se krivulje ponude korupcije i potražnje za njom presjeku i onda se dogodi što se obično dogodi. A događa se prilično često. Ponekad i na krajnje spektakularan način.

Zašto je tome tako, odgovori su razni. Neki smatraju da je to nasljeđe i obje Jugoslavije i prethodnog sustava. Jer da je Austro-Ugarska, kakva god bila prema Hrvatima, bila zemlja reda i zakona. A opet, pola današnje Hrvatske bilo je dio Mađarske koja se ni onda, a baš ni sada, ne može pohvaliti nekom visokom razinom vladavine prava.

Neki kažu da je riječ o posljedici tranzicije u tržišno gospodarstvo koju nisu mogle slijediti državne institucije, posebno pravosuđe, navikle djelovati u uvjetima dogovorne ekonomije. Pa naprosto nisu mogle ni slijediti, ni kontrolirati, ni regulirati na stotine novih pravnih poslova kakvih nije bilo prije 1990. A i sama je pretvorba i privatizacija bila jedan veliki društveni eksperiment s čijim se posljedicama sve do danas muči i jedna Njemačka.

Tu je bio i rat koji je donio kaos u kojem se cijela društvena energija trošila na obranu zemlje. Usto, internet je zadao veliki udarac medijima od kojeg se oni nisu oporavili. Pa pomalo izostaje i taj kontrolni mehanizam. Ima tu još puno mogućih razloga za tužno stanje u kojem se nalazimo. Za analizu svega toga trebalo bi i vrijeme i puno veći resursi od jedne novinske redakcije.

Naravno, korupcije i muljaže će uvijek biti. Ne postoji razdoblje ni društvo u kojem toga nije bilo. Toga ima u Švedskoj koja se često u ovim krajevima spominje kao uzor reda i rada koji nikad nećemo uspjeti dostići. Ali stvar je u razmjerima cijele pojave.

Radi li se o pojedinačnim slučajevima ili posljedici uobičajenih društvenih odnosa. Skandinavija spada u jednu skupinu, Hrvatska u drugu. Kako se plasirati u tu Ligu prvaka u kojoj su države s korupcijom kao iznimkom, pitanje je za milijun eura. Ono na koje u Hrvatskoj, čini se, nitko nema nekakav jasan i razuman odgovor.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast