PIŠE Ružica KORACA
Ja sam komunistički katolik!
Ružica Koraca
Božić kažete! Pričam kolegi neki dan. Znaš Zorane, ja sam ti komunistički katolik. On umre od smijeha i kaže "mala, o tome trebaš pisati". Nema nikakve veze s politikom, nego s godištem.
Mislim da sam na lutrinju, tako se onda zvao vjeronauk, krenula čak i prije nego u školu. Ona velika dica ča su već hodila na lutrinju, subotom u 10, nama su bili idoli, pa smo ih čekali ispred u dvorištu. Padre, tako smo zvali popa, aš tako ga je zvala moja nona, svećenik po modernom bi rekla ona, nakon vjeronauka igrao se s nama graničara, odbojke i raznih sportova. Na mašu san hodila s nonom u najlipljoj vešti ča sam imala u armeronu. Ma se nona štimala.
Uglavnom, s prvim osnovne krenula sam na vjeronauk. Najljepši i najdivniji period u životu. Subota vjeronauk, nedjelja maša. Padre je bio preteča moderne pedagogije. Stolice su bile postavljene u krug, vršio se dijalog prilagođen djeci. Sjećam se svake lekcije, razgovora i njegovog strpljenja prema svakome od nas. Bile su dvije grupe, pričesnici i krizmanici. Milijun puta ću reći, vjeronauk i crkva su mi najljepši dio života. Subjektivan dojam. Božić!
Mi "komunistički katolici" iz Šijane se ne sjećamo Božića po poklonima i trpezi. Nije falila, nego nije bila bitna. Sjećam ga se po predstavi i mjesecima priprema za predstavu. Probe, kostimi, druženja, dodjeljivanje uloga. Padre je točno znao da smo Jelena, Jasmina i ja željne da budemo u prvom planu, a djevica Marija je samo jedna. Nekako je uspio da svaka dobije jednako važnu ulogu. Pjevale smo u zboru kao najbolje pjevačice, Jelena je imala glas još i nekakav, moj je bio nikakav. Padre Job nas je sve gledao isto. Kao da smo najbolje. Iste.
Osjećaj da me nona gleda kako glumim i kako znam da se štima (ponosi) meni je bio najbitniji. Nije bilo boljeg poklona od onog kad bi poslije Božićne mise ona svima pokazivala svoju unuku. Bože hvala ti na tim Božićima, na lutrinji poli padre Joba, koji je i dan danas u Šijani i buduće generacije uči o pravim vrijednostima.
Nemojte se uhvatiti za komunističkog katolika. Rođena sam 1977. i u Šijani je tada najznačajnija aktivnost bila vjeronauk. Božića u moderno vrime, kako ga je moja nona zvala, se doista sjećam više po poklonima nego po bilo čemu drugom. Ipak, divna su bila i ta obiteljska druženja.
Božić, korona, nova vremena. Ovo je prvi od kad znam za sebe da ću biti udaljena od obitelji, mise i dragih ljudi. None više nema, ostale ne želim ugrožavati, ali uspomene na sve komunističke i demokratske Božiće pune mi srce.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
