Ovaj Prijedlog je adresiran na Skupštinu Istarske županije, a poslan je svojedobno tadašnjem predsjedniku Skupštine Valteru Drandiću, tadašnjem županu Valteru Flegu i tadašnjem predsjedniku IDS-a Borisu Miletiću.

U nastavku navodim skraćeno obrazloženje i konačan prijedlog.

"Već dulje vrijeme svjedočimo nekim negativnim pojavama i ponašanjima u našem društvu, koje izazivaju pozornost, ne samo naše, već i međunarodne javnosti, a najčešće ostaju bez odgovarajućeg reagiranja, pa čak i nadležnih državnih tijela.

Ta ponašanja i pojave proširena s nekim novim oblicima i akterima eskalirala su po brojnosti i učestalosti posebno u zadnje vrijeme, te su uzela zabrinjavajuće razmjere.

Ni sada, kada svjedočimo o tim zastrašujućim devijacijama, pogotovo širenja zloćudnih, ustašoidnih ideja, mržnje, pa i nasilja, nema odgovarajućih reakcija, uključivši i onih koji su za to zaduženi po zakonu, a među njima su najodgovorniji dužnosnici Republike Hrvatske koji i snose najveću odgovornost za već sada nastale (nesagledive) posljedice.

Iznosim neke od tih općepoznatih pojava:

Kao što je poznato, 10. travnja 1941. godine proglašena je Nezavisna država Hrvatska s uspostavljenim ustaško-nacističkim režimom, na čijem čelu je bio poglavnik Ante Pavelić. U Hrvatskoj općoj enciklopediji (tiskanoj u lipnju 2005. godine) navedeno je da je ustaška ideologija željela NDH učiniti isključivo državom hrvatskog naroda.

Po uzoru na Treći Reich vlasti NDH su već u svibnju i lipnju 1941. godine donijele niz rasnih zakona usmjerenih protiv Srba, Židova i Roma. Zatim su osnovani koncentracijski logori, među kojima je najveći i najzloglasniji bio Jasenovac. U spomenutoj Hrvatskoj općoj enciklopediji navedeno je da je Jasenovac osnovan 1941. godine, a djelovao je do 1945. godine.

Procjenjuje se da je u tom logoru ubijeno između 70.000 i 100.000 zatočenika, od toga 45.000 do 52.000 Srba, 12.000 Hrvata i Muslimana, 13.000 Židova i 10.000 Roma. Ante Pavelić je Rimskim ugovorima zaključenim s Italijom 18. svibnja 1941. godine, između ostalih dijelova Hrvatske obale prepustio Italiji i Istru. NDH je bila saveznica s fašističkom Italijom i nacističkom Njemačkom.

Premda je riječ o fašističkoj, zločinačkoj tvorevini i vladavini čiji su vlastodršci (ustaše) ubijale svoje građane samo zato što su bili druge nacionalnosti, vjeroispovijesti ili svjetonazora, kontinuirano se, od osnivanja samostalne Republike Hrvatske, od strane pojedinaca ili grupa, veličala NDH, Ante Pavelić i drugi vođe te države, isticali njeni simboli, uzvikivao ustaški pozdrav "za dom spremni", pa čak i podizali spomenici i davali nazivi ulicama, ustaškim zločincima. Bilo je tada makar mlakih i sporadičnih reagiranja.

Nakon izbora za predsjednicu Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, konstituiranja novog saziva Sabora te formiranja nove Vlade početkom 2016. godine, očigledan je zaokret u službenoj politici. Naime, neki nositelji visokih državnih dužnosti svojim izjavama i ponašanjem omogućili su da se "ustaški zloduh nadvio nad Hrvatskom", kako je kazao bivši predsjednik RH Stjepan Mesić na komemoraciji žrtvama ustaških logora smrti u Jasenovcu 24. travnja 2016. godine.

Stjepan Mesić je na komemoraciji u Jasenovcu, između ostalog, još kazao "kako je ustaški pokret bio najveće zlo i najveća sramota u povijesti hrvatskog naroda", te da su ljudi u Jasenovac dopremani, gdje su ubijani samo i isključivo zbog nacionalnosti ili vjere, kao i zbog drugačijeg svjetonazora, a što je bio izraz zločinačke ustaške politike.

Svoj je govor Stjepan Mesić zaključio "…da ne popustimo u pritisku na vlast da prestanu tolerirati manifestacije ustaštva i počne ih kažnjavati. Moramo biti savjest ovog društva, jer aktualna vlast savjesti očito nema. Moramo reći dosta je bilo, ovako dalje ne može, ne smije…".

Ivo Josipović, također bivši predsjednik RH, u intervjuu objavljenom u "Glasu Istre" 23. travnja 2016. godine pod naslovom "Karamarko je instrumentalizirao ustašku zmiju", govori o tome da je na djelu povijesni revizionizam i rehabilitacija ustaštva. On također, u tom intervjuu, navodi kako su neke od manifestacija ustaštva prošle bez komentara vlasti, vlade i predsjednice. Također ukazuje kako treba poštivati hrvatske zakone te ukoliko na određenim sportskim priredbama ili drugim javnim skupovima dolazi do veličanja ustaštva i govora mržnje treba prekinuti utakmicu ili isprazniti tribine s koje dolaze ustaške provokacije i neposredne počinitelje kazniti.

Doista, ni predsjednica Republike, ni predsjednik Vlade, a osobno su bili nazočni na nogometnim utakmicama (Hrvatska – Island u Zagrebu - predsjednica i Hrvatska – Izrael u Osijeku - predsjednik Vlade) na kojima se veličalo ustaštvo uzvikivanjem pozdrava "za dom spremni" nisu reagirali za vrijeme utakmice, ni nakon nje.

Dapače, predsjednica Republike Hrvatske je prošle godine posjetila Jasenovački logor inkognito, nije otišla na službenu komemoraciju, a u knjizi dojmova nije spomenula ni osudila ustaški režim, te navela tko su žrtve. Osim toga jedan od prvih poteza predsjednice, kada je došla na Pantovčak, bilo je izbacivanje Titove biste iz ureda, a više puta je izjavila kako je Tito zločinac.

Nadalje, uopće nije reagirala kada je pet tisuća ljudi, uz povike "za dom spremni" marširalo Zagrebom, predvođeni Velimirom Bunjancem, ali i podpredsjednikom Sabora Ivanom Tepešom, kojom su prilikom njih dvojica javno ponižavali, vrijeđali i omalovažavali ravnateljicu Vijeća za elektroničke medije, uglednu novinarku Mirjanu Rakić.

Vezano za taj marš i izvikivanje ustaškog pozdrava policija nije reagirala, prema izjavi ministra i policije, zato jer je bilo puno učesnika.

*Nastavak u sljedećem broju

Povezane vijesti

• Povijesni revizionizam je vrlo agresivan. Istrani su ponosni na svoje partizane, narodnjake, svećenike, koji su pružili otpor fašizmu, oslobodili Istru od tog zla i priključili svojoj matici Hrvatskoj. PONOSNI SU NA ANTIFAŠIZAM
• KAKO JE ISTRA POSTALA NAJNAPREDNIJA REGIJA TADAŠNJE HRVATSKE: Priča o generacijama Istrana koji su 70-ih godina prošlog stoljeća reformirali Pulu
• "ISTRANIN U VRTLOGU PRAVOSUĐA I POLITIKE" - knjiga Rudolfa Frančule koja ruši tabue o "mračnom dobu komunizma"