Da se nisu jake snage takozvane elite šmucale iza onih koji nešto odlučuju, prošla bi još koja godina do pojave Filipa Zoričića i Dušice Radojčić na čelnim mjestima Grada Pule. Kad u ovoj filozofskoj analizi pogledam kakav utisak na ljude ostavlja Miki Paus, jasno je da se on pojavio zericu prekasno. On kao lider u sebi nema ničeg elitističkog, ničeg umjetnog i lažnog. Kada ga vidite odmah zamislite istarskog težaka od ranije
Nenad Marjanović Dr. Fric
Ovih dana govori se samo o mostu, onom Opelješkom kako su ga prozvali oni koji su sudjelovali u svim fazama njegove gradnje. Iako smo zemlja koja je izgradila bezbroj mostova, pogotovo onih koji su spajali praznike s radnim danima, izgradnja ovog imala je specifičnu težinu, čak se Filip Zoričić osvrnuo na njegovo otvaranje. Došlo je tako vrijeme da se malo dotaknemo fenomena zvanog "most fra Zoričić Filipa". Prvo i osnovno fra File se uzdigao zahvaljujući najnižoj žabljoj perspektivi nekad respektabilne stranke modernih seljaka kojima je netko povukao europska sredstva i od pijanaca okruženih vinskih mušicama napravio vinogradare, vinare i somelijere.
Njihove ukiseljene drvene bačve europski novac pretvorio je velike robote, ogromne samovare, tako mi je najlakše opisati inox grdosije koje se sada nalaze po podrumima nekih istarskih, kako da reknem, kicoša i blefera. Onda su takvi umislili da su nova elita, a bilo je tu napokon mladih vina koja nisu bila kisela nakon dva dana i koja nisu imala boju čaja. Gradila se ta priča, veseljaci su malo po malo vinu koje je napokon dobro uskladišteno počeli pripisivati svojstva eliksira. Uz fetu pršuta, fetu sira i dec malvazije fino su se uklapali političari koji slušaju Gustafe.
Išlo je to neko vrijeme, stizali su poticaji i dalje, fete sira i fete pršuta opstali su, vino je bivalo sve bjelije, sve bljeđe, skoro kao voda. A stiglo je i maslinovo ulje, jedno pa drugo, berba ovakva pa berba onakva, medalje za sve i medalje za svakoga. Sve šampioni... Vino sve bjelije, a političari sve bljeđi. Onda jednog dana narodu dopizdi ova raskoš, medalje za svakog, vino, bocuni, tartufi, žgvacet, ekstraverđine, buža i ličino. Sve se popelo na vrh…, da ne kažem hranidbenog lanca.
Svi koji su do jučer s visoko uzdignutim čašama lovili mušice shvatili su da više ne mogu, dopizdile su im smotre vina, ulja i ekstradjevičanskih hulja. Lokalni izbori? Pobjeda nezavisnog kandidata, čudo neviđeno, pa i nije, fra File je samo uzeo što su mu egzibicionisti ponudili. Sagradio je fini most prema Gradskoj vijećnici i vlasti u Puli. Ovi su se i dalje zajebavali sami sa sobom.
Fra File se sagnuo, uzeo pivo u limenci, pomaknuo one njihove torbice za čašu i čaše, naručio je sardele iz Fažane, maknuo velike tave s fritajom i evo ga - tu je, na drugoj strani mosta i sada vlada. Eto, to je tajna uspjeha fra Fileta i platforme Možemo! Oni koji su maknuti, oni koji su pometeni, oni i dalje rade predstave, svadbuju uz oldtimere, krste djecu u razrušenim crkvama, hrana im se servira po livadama, maslinicima. Jebivjetri su postali influenseri, druga generacija elite, tzv. elita della kita. Žene se i udaju uz raskoš i prkose vremenu. Nema ih, ali se nameću, uvjeravaju valjda sebe da se nije ništa promijenilo.
Da sam bio pametan kao što nisam, mogao sam devedesetih biti sudionik u privatizaciji, da sam bio pametan kao što nisam, mogao sam kupiti dvije kokoške, otvoriti farmu jaja, uvoziti ih iz Rumunjske, zgrtati pare. Mogao sam zasaditi par trsova vinove loze i glumiti vinara, mogao sam zanositi jaja nekome u Euro parlamentu. No, nisam, nisam radio ništa, sada sam ovdje, u situaciji da pokušam proniknuti u tajne nečijih uspona i padova.
Da se nisu jake snage takozvane elite šmucale iza onih koji nešto odlučuju, prošla bi još koja godina do pojave Filipa Zoričića i Dušice Radojčić na čelnim mjestima Grada Pule. Kad u ovoj filozofskoj analizi pogledam kakav utisak na ljude ostavlja Miki Paus, jasno je da se on pojavio zericu prekasno. On kao lider u sebi nema ništa elitističkog, ništa umjetnog i lažnog. Kada ga vidite odmah zamislite istarskog težaka od ranije, prije ovih monstruoznih skalamerija od inoxa, čovjeka čiji je vinski podrum štipao za oči još u korti, osjetili biste vino ili kiseliš već na sto metara.
Taj autentični kiseliš starog istarskog vinara protjeran je iz podruma, bez razmišljanja, samo zato što je netko lupio - Istrijani su dobri vinogradari, ali loši vinari. A Paus je utjelovljenje domaćeg čovika. Budimo iskreni, zamislite lik predsjednika IDS-a - jeste li? - zamislite ga u plavom trlišu iz Uljanika. Trliš, bijela kanotjera i na nogama gumene škornje. U ruci ona mala kriglica u kojoj su prodavali Eurocrem. Usisa vino iz drvene bačve kroz gumeno crijevo, malo tega iscuri, no on vješto napuni kriglicu. Vino hita na kiselo, štiplje za oči, on srkne i kaže, "eko ti na... ma to je vino, moj stari, ja ti rečen". To je gard koji je ova stranka prodala u tranziciji, foliranje umjesto istinske tradicije.
E, a sada zamislite Pausa u situaciji u kojoj prima nekog ministra, recimo Butkovića. Paus obučen u veštit, sako i brgeše, malo su uske, ali snalazi se, uvlače mu se između jaja, malo u dupe, samo se nada da se neće morati sagnuti. U žepu mu je upaljač i španjulete. Kravata mu je malo šira i nešto starija, kupia ju je za krizmu od malega, tada je bila takova moda, ali se to ne kuži jer istu ima i Rajner u Saboru. Na nogama opet gumene škornje. Evo, u tim škornjama je poanta, lik poput njega u istoj obući može primati ministra i običnog seljaka, a da to malo ljudi primijeti. Tu negdje, u toj tranziciji, u vremenu poliranja i foliranja IDS je pogubio svoje birače, ali ne samo njih, netragom su nestali i njihovi trolovi. Sve su prekrili snjegovi, ruzmarin i šaš...
Nadam se da sam vam bar malo približio svoju političku platformu (kako to moćno zvuči) i nadam se da ćete s nestrpljenjem iščekivati nastavak ove stručne analize. Već sljedeću nedjelju, ako ne bude nekih ostavki i aktualnosti, spremam tekst o Sedam sekretara Sekvoja. Što su Šime Vidulin i Mario Glavaš govorili u Areni 1991. godine na konvenciji SDP-a, a što su govorili 1992. godine u Areni kao članovi HDZ-a. Kako se fažanski sardon pretvorio u pešekana i zašto nije ispunio imovinsku karticu. Tko je navodni osmi član SDP-a i ima li istine da on preuzima Fažanu i sve vjetrove ovog malog mediteranskog bisera…
<![if !supportEmptyParas]> <![endif]>
<![if !supportEmptyParas]> <![endif]>