Strašno je živjeti u državi u kojoj ti se za par komadića marihuane garantira bezuvjetna kazna zatvora, dok za premlaćivanje nemoćnog starca u Puli 25-godišnji počinitelj dobiva jedva deset mjeseci zatvora. Njegov pomagač ni neće u zatvor, već će se, jadan li, društvu odužiti radom za opće dobro

Je li ovo država u kojoj caruje sramota, u kojoj su njene institucije loše, a vodeći ljudi često površni, kvarni i nezainteresirani? Je li ovo država u kojoj što se više penješ njenom hijerarhijom shvaćaš da je osjećaj za pravdu sve manji i zato ti se politika opravdano gadi? Je li ovo država u kojoj za sve postoji cijena, u kojoj je sve je na prodaju i sve se može kupiti? Je li ovo država u kojoj je društvo šovinističko i seksističko, u kojoj su silovatelji žena su frajeri, a silovane žene kurve? Je li ovo država u kojoj njen pravosudni sektor čini nevjerojatne propuste i izaziva zgražanje, a odgovornima bez obzira na to ne pada na pamet otići s funkcije?

Ne samo zbog grešaka unutar sustava kojim upravlja, već i zbog solidariziranja sa žrtvama kojima se umjesto pomoći isporučuje otvoreni cinizam, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković morao bi sam odstupiti. Honeste vivere, časno živjeti, trebalo bi biti važnije od svake moguće funkcije. No, odlaskom iz vrha izvršne vlasti gubi se formalna i još važnija neformalna moć. I zato ministar Bošnjaković ostaje tamo gdje je – na vrhu piramide beskorisnog, pokvarenog i užasavajućeg pravosuđa koje naše društvo posramljuje, a pojedincima ne garantira nikakvu sigurnost. Izuzimajući, s druge strane, sve male, odgovorne i poštene ljude u tom sustavu koji zaslužuju komplimente za svoj rad, glavne pirane u hranidbenom lancu zaslužuju samo javnu kritiku i opće zgražanje.

Hrvatski paradoksi

Strašno je živjeti u državi u kojoj ti se za par komadića marihuane garantira bezuvjetna kazna zatvora, dok za premlaćivanje nemoćnog starca u Puli 25-godišnji počinitelj dobiva jedva deset mjeseci zatvora. Njegov pomagač ni neće u zatvor, već će se, jadan li, društvu odužiti radom za opće dobro. Podsjetimo: napadači na 69-godišnjeg noćnog čuvara jednog pulskog kafića demolirali su tog starca za kojeg je svaki od zadanih udaraca teoretski mogao biti smrtonosan. Od odlaska na nebo spasile su ga sama slučajnost i dragi Bog, kao što su počinitelje tog gnjusnog zločina od višegodišnjih kazni zatvora doslovno spasili centimetri. Samo par centimetara lijevo ili desno od mjesta gdje je primao udarce i starac je mogao preminuti. E zato su kazne za počinitelje smiješno male, poražavajuće su za društvo i sve potencijalne žrtve, a ohrabrujuće za one koji nasiljem rješavaju životne frustracije.

Neki odvjetnici okrivljenih pak kao da žive u paralelnom svijetu. Poručuju da im je, eto, drago što sudac pri izricanju kazni nije pao pod utjecaj javnosti! Predmet je, naime, po mišljenju odvjetnika osobit po medijskom linču okrivljenika prije nego li je kazneni postupak i započeo. Kaže jedan odvjetnik da se nada da će sud suditi samo na temelju podataka iz predmeta, a ne na temelju očekivanja i vrijednosnih sudova o njegovom branjeniku koji su izneseni u medijskim napisima. E ovo je odvjetnički pritisak na sud! A ne medijsko pisanje o tome kako su osobito hrabri frajeri nemoćnog starca naganjali po terasi kao krvoločan pas prestrašenu mačku. Napadači su po srećom dostupnim video snimkama tražili što prikladnije pozicije da ga bez ijednog suvislog razloga izudaraju. Zašto, nikome nije jasno.

Vjerojatno su mediji trebali zataškati video snimku koja svjedoči više od tisuću riječi. Vjerojatno su mediji trebali krajnje benevolentno pisati o napadačima koji su mladi studenti, iz skladne obitelji i neosuđivani. Vjerojatno su mediji trebali pisati o njima kao o hortikulturnim radnicima koji su kod zasađivanja zelenih površina uz pulsku zaobilaznicu zgriješili jer su greškom i previdom pregazili mravinjak pa se sada moraju pravdati, a da stvarno ništa posebno loše nisu napravili. U stvarnosti, oni su palicom nalupavali čovjeka kojem su slomili ruku i nekoliko rebara od kojih mu je svako moglo probiti pluća i ubiti ga. Nasilnike je samo taj detalj, jel', jer radi se o detalju, spasio od optužnice za ubojstvo čovjeka! I da, kažu odvjetnici da se radilo o ekscesu. OK, ako se ova brutalnost i tanka linija koja je napadnutog održala na životu odvjetnički i eufemistički naziva „eksces“, a ne ispravno kao suludi zločin protiv života i integriteta čovjeka, neka bude tako. Iako svi skupa znamo da nije.

A da odvjetnik može biti i ispravan čovjek svjestan svoje odgovornosti u društvu dokazao bi suptilnom porukom svojeg klijenta prema javnosti. Rekao bi, naprimjer, ovako: "Moj klijent strašno žali zbog onoga što je učinio. Prihvatit će svaku kaznu. Neće se skrivati iza bilo čega. Zna da je napravio veliku grešku. Svjestan je da je mogao ubiti nevinog čovjeka. Odsad će u životu biti bolji čovjek. Služit će iskreno svom društvu". To bi bilo civilizacijski i humano. Takve bi riječi pokazale da mladi čovjek ima pravo na drugu šansu u životu i da se iskreno kaje. No, ništa od toga nismo ni čuli ni pročitali. Niotkuda ne dolaze riječi isprike za ponašanje nasilnika. Ni riječi da im je žao starca, ni riječi da se to neće ponoviti i da ih je sram zbog onoga što su učinili. Odvjetnici koji, naravno, samo rade svoj posao, više bi poštovanja zaradili iskrenim kajanjem njihovih klijenata nego napadom na medije koji zastupaju interes javnosti. Po definiciji, odvjetnici brane klijenta po svaku cijenu, bespogovorno, nekritički te subjektivno. Nategnuto do krajnjih granica tražit će pukotine u optužbi kako bi ga izvukli iz zatvora i oslobodili bilo kakve kazne. Odvjetnici su pristrani i to je njihov posao, dok medijima borba za prava javnosti nije posao već misija u kojoj se štite i zagovaraju prava žrtvi, neovisno da li se radi o pojedincima i grupama.

Sud, sudac i zakoni

Ovih dana svjedočimo potencijalnom seksualnom nasilju u okolici Zadra. Tamo se sedmoricu sumnjiči da su godinu dana grupno silovali djevojčicu. Sve su snimali mobitelom, ucjenjivali su je objavom ako nekome o tome prigovori, tukli su je i prijetili joj. Sud je nasilnike pustio da se brane sa slobode. U državi u kojoj je kultura seksualnog nasilja prema ženama podignuta na razinu gotovo pa društveno prihvatljivog muškog trijumfa nad slabijim ženskim tijelom bilo bi nevjerojatno da je drugačije. Umjesto da traži bilo kakav razlog da ih zadrži u pritvoru, sudac je iskrivljene junake muškog roda pustio na slobodu. Ono, dao im je priliku neka se dečki malo priberu, neka polako i bez pritiska usuglase taktiku kojom će istinu pretvoriti u laži, neka u slobodno vrijeme pošalju obitelji djevojčice uništenog života kakvu prijateljsku poruku ohrabrenja poput „jebat ćemo joj mater ako progovori“, neka se ponosno prošetavaju Kalelargom kao kavaliri koji su zadovoljavali njene nezasitne seksualne apetite…

E tako njih, divljake, tretiraju sud i sudac pod objašnjenjem da su zakoni loši, kao što je i ova država ponekad puno više loša nego dobra. Ako sucima ne valjaju zakoni, ako im se po njima zgadilo voditi postupke i suditi, ako im savjest, moral i pravno znanje ne dopuštaju sudjelovati u svinjarijama gdje su nekakvi polustupidni razlozi izlika da se mučitelje, silovatelje i ubojice tako olako pušta na slobodu, neka odu pred Vladu i Sabor, neka traže promjene zakona. Tek onda možda počnemo vjerovati u pravnu državu.

Teško da ministru Bošnjakoviću više itko pametan vjeruje, posebno jer je nakon svih ovih propusta države uslijedilo novo sramoćenje zatvaranjem jedne mentalno i tjelesno oštećene osobe. Neka ga kao avet sustiže upravo takav slučaj s jedva punoljetnim Kristijanom Vukasovićem kojega je ova država, nakon njegovog priznanja paljenja požara, uhitila i potom mu u svojim ćelijama isporučila sporu i mučnu smrt. Istodobno je ovo država koju možeš pokrasti, ali ona će ti to formalno i na sudu oprostiti ako si HDZ-ov političar, ovo je država u kojoj su silovatelji na slobodi, nasilnici ponekad i jedva završe u zatvoru, a nevini poput Vukasovića završavaju mrtvi tamo gdje ni po kojem zakonu nisu trebali biti – u zatvoru.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast