Nije prošlo dugo, kad evo ga opet Kamenjak u novinama. I to ne po nečemu pohvalnom i lijepom. Imaju ljudi što čitati i zabavljati se na kavicama u debelim hladovinama, prepričavati teorije s ulice i sastavljati svoju sliku stvari. Imat će prilike pročitati sve "zaraćene i zahvaćene strane" i možda se opredijeliti za jednu od opcija. Svaka od tih opcija kune se da upravo ona radi sve u interesu tog naroda. No, tko narod išta pita? I ako ga pita, tko ga uopće posluša?

Svaka afera oko Javne ustanove koja upravlja značajnim krajobrazom Kamenjak svede se u svojoj suštini uvijek na isto: Kamenjak jako dobro zarađuje od prodaje ulaznica za motorna vozila, a troškovi su mu minimalni, pa ta "zlatna koka", kako ju vole nazivati, vječito nekome zapinje za oko i pokušava ju valjda kao kasicu prasicu držati što bliže sebi. Međutim, ljudi već godinama u cijeloj toj priči vide još nešto, nešto što je za njih daleko gore od toga tko se i kako dočepao nešto para iz blagajni na Kamenjaku. Vide beživotne, pohlepne, beskrupulozne oči koje, priča se, promatraju Kamenjak kroz naočale za sunce, s jednom rukom u džepu ispeglanih klasičnih hlača, dok s drugom pokušavaju ucrtati nekakvu liniju u zraku iznad Kamenjaka. Po toj bi liniji oni prekrojili granice Kamenjaka i urbano penetrirali još dublje u taj svima drag značajni krajobraz. Ušli bi bez da trepnu teškim strojevima u tu bogomdanu, predivnu prirodu kojom su još i dinosauri hodali i ostavili nam svoje tragove. Ono što je jednima sveto i što u njihovim dušama i glavama nepobitno treba poštivati i očuvati za slijedeće generacije koje dolaze nakon nas, drugima predstavlja samo neiskorišten novac. Klasičan sukob civilizacije: javni vs. privatni interes.

I tako je i sa Kamenjakom, i sa Fratarskim otokom, i sa Muzilom, i sa Lungo Mare, i sa Blazom i sa mnogim drugim krasotama u Istri, i šire. A ljudi koji tu žive i cijene ono što su zatekli tu, žele da ih se shvati ozbiljno. Oni ne žele da im se više penetrira ni u mozgove, a ni u javne prostore. Oni žele da o tome vode računa i odlučuju stručnjaci, upravo ono što političkim strukturama ne treba, barem ne na određenim poslovima. Kamenjak ima neizmjeran potencijal od javnog interesa, ali to nije 20 novih beach barova, deset novih koncesija za izdavanje kajaka i drugih sportskih rekvizita, a kamoli novo apartmansko naselje na samom rtu Kamenjak. Budući da neka zdrava logika kaže da Kamenjak pripada javnosti, bez obzira što su na njemu privatne parcele, da sad ne ulazimo u tu temu, JU Kamenjak na svom čelu treba stručnjaka koji će razumjeti taj raj na zemlji i znati očuvati sve njegove ljepote i vrednote. Stručnjaka koji će znati kakve programe treba organizirati da što bolje promovira specifičnosti Kamenjaka, da ovdje dovede razne znanstvenike na istraživačke radionice i djecu koja će to jednog dana tek postati, da dovede ekologe, da dovede izviđače, da uključi javnost u svoj rad na razne načine, ali treba mu i sposoban i neovisan računovođa koji će dugo zanemarivane financijske knjige staviti na svoje mjesto bez uplitanja ikoga sa strane. I treba smislena pravila za mase striktno bazirana na održivom razvoju. I svejedno će i dalje biti meka za brojne posjetitelje.

I tu je onda najveća moguća zarada koju Kamenjak ikome može pružiti. Ali je ona enormna i široko podijeljena, a ne više koncentrirana kod samo jedne šačice ljudi.

Povezane vijesti

• OLUJA JE MOJA, VAŠA I NAŠA PRIČA OLUJA ZAUVIJEK I U SRCU!
• Rekordi komunalnog (ne)reda
• Vapimo za napretkom, a istovremeno se protiv njega borimo