Helena Mostarkić Gobbo (Snimio Dejan Štifanić)
Osim šest novih predmeta i povećane satnice nekih drugih nastavnih sadržaja, učenicima se smiješi odlazak kući bez zadaće! Većini novina, učenicima koji ostaju u produženom boravku uglavnom svakodnevica, a ministru obrazovanja Radovanu Fuchsu - eksperiment.
Tako se, naime, u Ministarstvu znanosti i obrazovanja naziva program cjelodnevne nastave koju će od jeseni, upravo eksperimentalno, provoditi pedeset osnovnih škola na razini cijele države. Pedeset odabranih izlučit će ovotjedni javni poziv za podnošenje prijava za sudjelovanje u programu cjelodnevne nastave.
Eksperimentalni program, u kojega će biti uključeni svi osnovnoškolski učenici - od prvašića do osmaša - navodno bi trebao trajati četiri godine. Ono, valjda, čisto da se vidi kud' sve to vodi i je li eksperiment uspio. A na čemu će bolje provjeriti nego - na djeci?!
Brojni "eksperimenti" koje se već duže vrijeme pokušava progurati pa i gotovo nasilno ugurati u odgojno-obrazovne ustanove, pritom posebno ciljajući na one predškolske od kojih su neke i pokleknule pred raznoraznim predatorima, imaju svoje jasno definirane ciljeve. Kako stvari stoje s jasnoćom po pitanju cjelodnevne nastave na hrvatski način, ostaje za vidjeti.
Školstvo je ionako naviklo na eksperimente, čak i kada se provode samo na formalno-administrativnoj razini, a cjelodnevna nastava djeluje kao izrazito ukusan, ali velik zalogaj. Jedini je problem ako bude serviran uz puno nejestive dekoracije. Jer ono što odgoju i obrazovanju treba je stalni jelovnik s dobrim okusom, prilagođen svima. Baš kao i u slučaju besplatnih marendi.
Više nastavnih sati Tjelesno-zdravstvene, Likovne i Glazbene kulture te Geografije (prekršteni Zemljopis), Matematike i Hrvatskog jezika (daj Bože da se više pošteno opismenimo kao nacija!) te uvođenje nekih novih-starih predmeta poput Praktičnih vještina (alias Domaćinstvo) moglo bi popraviti trenutno stanje u ovom sustavu.
"Djeca nam nedovoljno dugo borave u samim školama i onu zadnju poziciju moramo promijeniti. I promijenit ćemo, s konceptom cjelodnevne škole", izjavio je ministar Fuchs prilikom ovotjednog predstavljanja programa cjelodnevne nastave.
Ministar je pojasnio razlog za ovakav pothvat, a taj je "da maknemo s dnevnog reda potrebu instrukcija kod kuće, da povećamo kvalitetu obiteljskog života, s obzirom da neće biti domaćih zadaća, jedno kvalitetnije obiteljsko druženje, ali i socijalizaciju među učenicima i djecom, vršnjacima".
Jest da kaskamo nekoliko desetljeća za zapadnim zemljama u kojima je odavno napuštena praksa školskog zvona, jer je važno naučiti sadržaj, pa bio on raspoređen u 25 minuta ili 60 (ali - hej! - bolje ikad nego nikad). Zemlje su to, poput Belgije, u kojima se učenike odavno ne opterećuje školskim torbama težine pozamašnog građevinskog materijala, nego se knjige, bilježnice i pribor ostavljaju u školi. Mjesta su to na kojima se ne samo sluša i uči, već i razgovara, raspravlja i druži. Pauza za ručak traje sat vremena, a nakon toga slijedi pisanje zadaće, slobodne aktivnosti i igra.
Kod nas će školski dan trajati od 8 do 17 sati, a obavezna nastava do otprilike 15 sati, u okviru čega će učenici imati topli obrok. U drugom dijelu, do 17 sati, uslijedit će izvannastavne aktivnosti po slobodnom izboru učenika.
Što se tiče novosti u nastavnim sadržajima, Priroda i društvo iz nižih razreda odnosno Priroda koja se sluša u 5. i 6. razredu postat će Prirodoslovlje, pa će ga tako dva sata tjedno slušati učenici od 1. do 6. razreda. Osim već spomenutih Praktičnih vještina, novi predmeti bit će Društvo i zajednica, Informacijske i digitalne kompetencije, Svijet i ja te Drugi strani jezik.
U praksi, učenici nižih razreda dobivaju predmete Praktične vještine, Društvo i zajednica te obavezan drugi strani jezik u 4. razredu koji će potom slušati do kraja osnovne škole. Predmet zanimljivog naziva Svijet i ja rezerviran je za djecu koja neće pohađati Vjeronauk, a slušat će se dva sata tjedno.
Ostaje nam, međutim, nagađati tko će biti predavači novih nastavnih predmeta, odnosno hoće li imati dovoljno vremena za pravovremenu edukaciju, ili će se uhodavati usput.
Malo jugonostalgije sa sjećanjima na Domaćinstvo, malo čarobne prašine i, daj Bože, uspjet će eksperiment. Djeco, recite: "Ćiribu - ćiriba, cjelodnevna nastava"! No, hoće li njezinim uvođenjem, koje vremenom planira poharati sve osnovne škole u državi, konačno prodisati hrvatsko obrazovanje? Za početak bi se trebali zadovoljiti prostorni uvjeti za njezino održavanje, a to će umnogome ovisiti o volji, želji i realnim mogućnostima (dakle, volji i želji) jedinica lokalne i regionalne samouprave.
No, ono što bi moglo ostati u sjeni naslova novih predmeta jest činjenica da se ovim konceptom zaista otvara mogućnost da svako dijete, bez obzira na socijalni ili ekonomski status te stupanj obrazovanja roditelja dobije istu priliku za upijanje znanja. A to je ono najvažnije u ovoj priči.
Valjda će se jednom pokrenuti i neki cjelovitiji program, pa makar bio i eksperiment, za srednje škole. Ne bi bilo loše, kao i po Domaćinstvu, zagrebati po nekim starim modelima srednjoškolskog sustava. No, to je neka druga priča. Ostavši pri temi osnovnih škola, ionako se, ako ne uđu u pedeset odabranih škola za obrazovni pokus cjelodnevne nastave, za veliku većinu osnovnoškolaca ujesen neće promijeniti - baš ništa.