Na djelu je još jedan sukob Vlade i Zorana Milanovića. Po svemu sudeći, zbog njega je odgođeno uvođenje obveznog vojnog roka s početka na sredinu sljedeće godine. U tijeku su naime predsjednički izbori, a aktualni predsjednik Zoran Milanović, koji vodi u svim istraživanjima javnog mnijenja, ima neke svoje dodatne zahtjeve. Pa za svoju suglasnost i kooperativnost traži prethodno sazivanje Vijeća za obranu na kojem bi se raspravile i neke druge teme vezane za Oružane snage.

Naravno, ovdje je ipak riječ o izborima, pa ne treba otpisivati ni neke druge kandidate za šefa države. Kandidat HDZ-a je po svim anketama drugi po podršci birača. Ali sve je to "ki bi da bi" pa se za održavanje nekakvog elementarnog mira u kući Vlada odlučila za tri mjeseca ili pola godine odgoditi uvođenje obveznog vojnog roka. A sve se to događa u trenutku kada su u tijeku dva velika rata koji, ako se spoje što nije nemoguće, mogu lako prerasti u treći svjetski globalni sukob.

Valjda smo to napisali već stotinjak puta, ali nije nikako loše to ponoviti još jednom. I ovo što se sada događa s vojnim rokom samo je još jedna potvrda koliko je nakaradan hrvatski Ustav. I to ne samo kada su u pitanju Oružane snage, nego i u nizu drugih područja. Tijekom devedesetih postojao je Ustav koji je jasno određivao sve ovlasti izvršne vlasti. Bilo je kristalno jasno tko zapovijeda Oružanim snagama i tko donosi ključne odluke. I to je jedan od razloga što se Hrvatska čudesno izvukla koliko-toliko cijela u kasno ljeto 1991. iz frontalnog napada Srbije i JNA na čijoj je strani bila ogromna premoć u naoružanju. Za određene demokratske deficite tog vremena tadašnja je oporba potpuno besmisleno optužila takvo ustavno rješenje. I obećala ga radikalno promijeniti kada dođe na vlast. Međutim, kada je 2000. tu vlast uspjela osvojiti, na opće čuđenje predsjednik nije postao Dražen Budiša kojeg bi se odradilo bez problema, već puno jači igrač Stipe Mesić. On se grčevito borio za svaku ovlast, a lijeva Vlada je ipak bila obećala ukidanje polupredsjedničkog sustava pa se nešto moralo napraviti u tom smjeru. Posljedica tog trulog kompromisa je ovo što imamo danas. Ne zna se tko, kako i kada zapovijeda Oružanim snagama. Nije ovo sada prvi sukob Pantovčaka i Markova trga oko HV-a. Stvar je u tome što Zoran Milanović ima puno manje suptilne metode od onih kojima su pribjegavali neki od njegovih prethodnika u Predsjedničkim dvorima. Pa je sukob puno vidljiviji. Ali suština ostaje. Sustav koji dovoljno jasno ne precizira njihove ovlasti nužno generira stalne sukobe predsjednika i Vlade. Bez obzira kako se zovu nositelji najvažnijih izvršnih funkcija.

Uglavnom, oko vojnog roka potrebno je političko suglasje Vlade i predsjednika. Hoće li ga biti, veliko je pitanje. Obje sukobljene strane duboko su ukopane u svoja početna stajališta, što pak najvjerojatnije znači da nema šanse da se usuglase. Možda nas ipak iznenade. Mada čisto sumnjamo da je nešto takvo moguće. Odnosno, nikakve sumnje nema. Nije moguće ako Milanović ostane predsjednik. Ako pobijedi Dragan Primorac, dogovor oko vojnog roka brzo bi bio postignut. Ali čak da se i to dogodi, samo bi bilo pitanje vremena kada bi došlo do prijepora njega i HDZ-ove Vlade. I oko HV-a i oko drugih pitanja. Da ne pričamo što bi se događalo da na Pantovčak zasjedne netko od preostalih šestero predsjedničkih kandidata.

Koliko su dvije strane posvađane, čak da i zaista kojom nesrećom dođe do svjetskog sukoba, nastala bi svađa i blokada. Nužna je promjena Ustava kada se radi o Oružanim snagama. Da ima mudrosti, našlo bi se neko prijelazno rješenje i razdoblje u kojem bi se dalo predsjedniku, Milanoviću ili nekom drugom ako taj pobijedi, da zapovijeda vojskom po modelu kakav je bio devedesetih tijekom sljedećeg petogodišnjeg mandata. A da nakon tog razdoblja to preuzme Vlada. Bilo bi to logično rješenje. Ma kako se zvao hrvatski premijer te sada možda daleke 2029. ili neke kasnije godine. A kad već spominjemo globalne ratove i recentne oružane sukobe, ima jedna zemlja koja je u permanentnom ratnom sukobu već više od 70 godina. Pitanje za sve, i za one koje podržavaju i one koji osuđuju Izrael - znate li možda kako se zove izraelski predsjednik?

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast