"U ovoj krizi ča nan to rabi!", zarežao je jedan od transparenata tijekom prosvjeda protiv izgradnje Islamskog kulturnog centra u Puli. No, pokazalo se da "psi laju, a karavane ipak idu dalje", kako napisa Krleža u pjesmi "Noć u provinciji".

Pulski će Medžlis (iliti biskupija), prema sadašnjim procjenama, najkasnije do sredine 2023. godine zabiti pikun i započeti s izgradnjom svog, ali i našeg Islamskog kulturnog centra u Šandaljskoj ulici. Svojim novcem. Kome pravo, kome krivo. Potvrdio je to glavni imam (iliti biskup) Medžlisa pulske Islamske zajednice Esad efendija Jukan prilikom prezentacije idejnog rješenja tog vizualno impresivnog, financijski izdašnog i civilizacijski značajnog projekta.

Idejno rješenje ujedno se pokazalo, po svemu sudeći, kao idealno za potrebe pulskih muslimana, a potvrdila je to i struka. Dosadašnji prostori preko puta Žute škole, iza "Reke", poznatiji kao "džamija", zaista su premali za toliki broj vjernika islama u Puli - njih gotovo pet tisuća, odnosno 700-tinjak obitelji. Oni će (opet) svojim novcem, uz pomoć svekolikih priloga muslimana diljem Hrvatske i svijeta, podići svoj kulturni centar po uzoru na ostale hrvatske medžlise. Red je da svaki veći grad ima svoju džamiju ili, pak, islamski kulturni centar, što zbog količine vjernika, što zbog prestiža, što zbog, jednostavno, ustavnog principa multikonfesionalnosti.

Pula je, međutim, u doba prvih prijepora oko lokacije IKC-a i eventualnog minareta pala na ispitu civilizacijske zrelosti. Dok su se brojni intelektualci pozitivno odredili, u našem se gradu nakostriješila ona poznata pljuvačka manjina. No, bila je uporna za razliku od tihe većine. Psi su lajali, bili su glasni. Ulica voli sukobe, mrzi drugačije. Čita komentare na društvenim mrežama. Razdragana svjetina škrguće zubima, izjednačava islam s terorizmom. Pojednostavljuje si tako stvarnost, ublažavajući unutarnju patnju. Gleda filmove i želi preslikati fabulu u stvarni život ne bi li bar na tren razbila dosadu svojih malih, bijednih života. "Zašto tako laju psi po našim mračnim noćima?"

Čelna osoba islamske zajednice u Hrvatskoj Muftija dr. Aziz ef. Hasanović naposljetku, pomirljivo, pristaje na gradnju džamije bez minareta. Nudi, iako to apsolutno ne mora, kompromis - Islamski centar bez minareta. Glasna svjetina je pobijedila, minareta neće biti. "Zašto tako laju psi po našim mračnim noćima?"

Ma, što i da se gradila klasična džamija s minaretom ili, kako bi neki rekli, "raketom"? Bi li, realno, zvučno smetala više od, recimo, dindonanja crkvenih zvona u trenutku najmirnijeg sna? Ili pak vizualno više od kriminalno ružnih građevina kojih u Puli i okolici ne fali?

U našem multikulturalnom području obična džamija ne bi smjela biti problem, predmet sukoba, a niti tema, ako ćemo iskreno. Pulski muslimani kupili su zemljište od fizičkih osoba, skupit će novce i sagraditi sebi i svojoj djeci moderni kulturni centar. Tko u tome vidi problem - ima problem. Stvar je to minimalne civilizacijske razine, koju očito Istra nema, a time se uporno diči.

Štoviše, simbolike radi, više nego na periferiji grada, našim je muslimanima, kao i ostalim konfesijama, ali i etničkim, nacionalnim, kulturnim, jezičnim, seksualnim i inim manjinama mjesto u urbanom djelu grada. No, zasada je najvažnije da će pulski muslimani dobit ono što već dugo zaslužuju - centar za neometano prakticiranje svoje vjere. Ostalo je passé.

"O, pasji sabore, ti laješ, a karavane idu, i čuje se zveket orme, kopita i točkova škripa. Zaludu lavež tvoj svu pasju mržnju na prolaznike sipa, svi prolaze i nestaju, a ti na lancu, kao sijena slijepa, sudbinu čekaš da s tobom tu pod plotom pasji krepa."

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast