Ilustracija/Zlatko Crnčec (Snimio Marko Gracin/Davor Kovačević)
Stari HSS i novi Socijaldemokrati idu zajedno na izbore. U slučaju HSS-a radi se o ostatku ostataka nekada velike hrvatske stranke. Još tamo 2000. godine HSS je imao 16 saborskih zastupnika i čak osam župana. Danas nema ni jednog jedinog župana, a lako je moguće da nakon sljedećih parlamentarnih izbora neće imati ni jednog zastupnika. Ako će netko ikada kojim čudom ići analizirati što se dogodilo s ovom strankom od njene obnove 1990. godine, ostat će, malo je reći, zaprepašten. Stvarno je bila umjetnost uništiti ovakvu stranku. Posebno kada se uzme u obzir da se radi o povijesnoj stranci koja je u ne baš tako davnoj prošlosti dobivala 90 posto hrvatskih glasova. Čini se da je temelj propasti u tome što se HSS još tamo od sredine devedesetih, kada je s političke i životne pozornice otišao obnovitelj HSS-a Drago Stipac, uopće nije bavila politikom. Stipac je bio stari politički disident koji je krajem osamdesetih s Franjom Tuđmanom po plešivičkim kletima pregovarao i dogovarao poteze što da se radi ako komunizam propadne. Međutim, nakon njega svi su predsjednici HSS-a bili u većoj ili manjoj mjeri biznismeni i poduzetnici koji s politikom nisu imali nikakve veze, niti ih je previše i zanimala. HSS se bio pretvorio u seljački sindikat koji se bavi pajcekima i otkupnom cijenom pšenice.
Naravno, nema u tome ništa loše, ali to je bilo daleko od dovoljnog da se stranka održi na razini na kojoj je bila recimo 2000. godine. A Krešo Beljak sada je u poziciji da bude onaj koji će ugasiti svjetlo, zaključati vrata i ključ baciti u rijeku. Bilo bi, naime, veliko, možda i najveće iznenađenje na sljedećim parlamentarnim izborima kad bi HSS uspio dohvatiti saborski mandat. A budući da više nema ni jednog župana, HSS bi ostao bez elementarnih uvjeta za opstanak.
Za razliku od HSS-a, socijaldemokrati postoje tek nekoliko godina, ali su slični toj stranci po tome što će im biti jako teško osvojiti parlamentarne mandate. Mada ni to nije do kraja nemoguće. Birači ponekad znaju biti jako nepredvidivi, a na listama Socijaldemokrata naći će se ljudi koji su poznati onima koji su na svim prethodnim izborima na listićima zaokruživali SDP. Na listama će biti i nekadašnji predsjednik SDP-a Davor Bernardić i još nekoliko imena koja ipak nešto znače među lijevim biračima. Naravno, s druge strane treba reći i to da ni jedna otpadnička frakcija nastala iz SDP-a i HDZ-a, dvije još uvijek najjače stranke u zemlji, nikad nije do kraja zaživjela. Birači bi ih odbacivali. I vraćali se matičnoj stranci, ma kakve prigovore imali za nju. Malo je vjerojatno, praktički nemoguće, da bi se ovoj koaliciji mogao pridružiti IDS. Iako se i takva mogućnost spominjala, za tako nešto nema gotovo nikakvih izgleda. IDS se nalazi u jako komfornoj poziciji, gotovo da nema stranke u Hrvatskoj kojoj tako dobro odgovara postojeći politički sustav s deset izbornih jedinica. Taman da idu samostalno na sljedeće parlamentarne izbore, IDS će gotovo sigurno osvojiti svoja već tradicionalna tri saborska mandata. Možda bi Socijaldemokrati u Istri mogli osvojiti nešto glasova, ali to bi bilo daleko od toga da bi eventualnoj zajedničkoj listi mogli osigurati još jedan dodatni mandat. Za HSS to vrijedi još manje.
A s druge pak strane, IDS ne dobiva nikakve glasove, recimo, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj pa da tu onda pomogne HSS-u i Socijaldemokratima da preskoče izborni prag od pet posto. Štoviše, IDS je puno bliži predizbornoj suradnji s Fokusom i Narodnom strankom reformisti koju vodi vječiti Radimir Čačić. Ovog proljeća čelnici ovih triju stranaka viđeni su kako zajedno sudjeluju na uličnom festivalu Špancirfest u Varaždinu. I ova koalicija nema prevelikih izgleda za ulazak u Sabor. Mada opet, nije nemoguće da recimo Fokus dobije mandat u onim izbornim jedinicama koje u sastavu imaju takozvani zagrebački prsten, odnosno dijelove Zagrebačke županije. A Čačićevi reformisti nisu bez izgleda u trećoj varaždinsko-međimurskoj jedinici gdje su tradicionalno jaki. Međutim, rezultati nedavnih izvanrednih izbora u Gradu Varaždinu pokazuju da su Reformisti u velikom padu i na svom vlastitom, domaćem terenu. Od svih spomenutih stranaka jedino je IDS siguran. Ostali se bore za goli opstanak.