Služi li vas pamćenje, sigurno se sjećate crtića Čudesna šuma, dugometražnog filma iz 1986., snimljenog prema priči Sunčane Škrinjarić. Vjerojatno vam već na sam spomen, iz neke duboko zakopane ladice vizualne memorije, naviru živopisni, osebujni likovi te pripovijesti: slikar Paleta, zli vladar Kaktus Car, čarobnjak Štapić, antropomorfni dabar Oštrozub, ježevi Do, Re i Mi, lisica Lili i medvjed Mate. Radnja počinje kad Paleta zalegne ispod čarobnog hrasta, drveta koji štiti svakog tko se skloni podno njegove krošnje. Nakon zapleta i raspleta, jedne sasvim nekonvencionalne borbe dobra i zla, kako to često i biva, bajka ima sretan epilog. Ozlojeđeni, vječno namrgođeni Kaktus Car napokon procvjeta, odustane od uništavanja šumarka i postane dobrohotan.
Za razliku od mistične Čarobne, Motovunska šuma nema Paletu i njegov čarobni kist, no ima, čini se, čitav sijaset Kaktus Careva i još više bespomoćnih hrastova. Jedino se tako može protumačiti raspaljeni vrtlog međusobnih optužbi između Udruge tartufara "Istra" i tvrtke Hrvatske šume. Tartufari tvrde da Hrvatske šume neodgovorno upravljaju tim područjem, motornom pilom vrše masakr nad ekosustavom, prekomjerno i bez nadzora sijeku stabla. Sve radi zarade. Hrvatske šume između redaka otkrivaju da lovci na skupocjenu gljivu ne poštuju regulative, ne sklapaju ugovore za komercijalno skupljanje tartufa, popratnicama ne evidentiraju ubrano, oštećuju korijenje, maltretiraju pse. Sve radi zarade.
Istina je, kako to često u stvarnom životu i biva, negdje na pola puta, u sredini. Istina je da su jedni drugima, izvjesno je, stali na žulj, osujetili i javno raskrinkali utabani put do profita. Istina je, naslućuje se, da malo tko uistinu vodi brigu o magičnom hrastu, osjeća poštovanje prema Oštrozubu, Lili, Mati te bodljikavim Do, Re i Mi. Istina je da su u Motovunskoj šumi, možemo konstatirati, pakosni kaktusi - ljudi.
Hrvatskim šumama ovo, međutim, nije prvi put da se suočavaju s optužbama o beskrupuloznoj i bespravnoj sječi i malverzacijama s takozvanom drvnom mafijom. Još je, prisjetimo se, živa priča o ćelavom Sljemenu. Svjedoci vele da se i po istarskim zelenim obroncima, od Ćićarije nadolje, na svakom koraku, itekako mogu pronaći tragovi neodgovornog postupanja prema prirodi. Svukud se, kruže glasine, može čuti plač šume. Šuma šumarum, devastirana zelena dobra, još uvijek čekaju na oslobođenje od ljudskih kaktusa. Pitanje je, doduše, hoće li se taj i takav Paleta ikada pojaviti i hoće li dotad uopće opstati kakav hrast ispod kojeg će se moći odmoriti.