Najveća enigma ipak je Zoran Milanović, koji se po nekima "promijenio", a po drugima "ostao isti", tvrdoglav i osebujan na svoj način. Od Milanovića do sada nismo čuli ništa posebno, bio je oštriji prema Plenkoviću nego prema Grabar-Kitarović, ali iz njegovog kruga se može čuti da je to dio taktike. Želi prepustiti fajt desnim kandidatima, Škori i Kolindi, a on ublaženom retorikom osim ljevice zadobiti i prostor na centru. Zvuči dobro, ali je pitanje koliko je to realno ako Zoran Milanović ne ponudi nešto zaista novo i atraktivno

Ako su ljetni mjeseci bili zagrijavanje, prava kampanja za predsjedničke izbore tek počinje. Kolinda Grabar-Kitarović doslovno za nekoliko dana službeno će objaviti kandidaturu, jer je njen tim složen i samo se čeka termin kada će sadašnja predsjednica obznaniti da želi drugi mandat. Nakon smrti oca Zoran Milanović ponovno se vraća u kampanju, a svi očekuju da bude angažiraniji i aktivniji, jer je do sada pružio blijed dojam po kojem to više nije "onaj Zoki". A treći ozbiljni kandidat, Miroslav Škoro, počeo je raditi greške koje bi ga mogle koštati šanse da uopće uđe u drugi krug. Okretanje krajnjoj desnici izjavama da treba zabraniti SDSS, što je nerealno i nemoguće iz vizure nekoga tko želi postati predsjednik svih građana Hrvatske, moglo bi za Škoru biti kobno, jer uz to biračko tijelo ne može ozbiljno ugroziti ni Grabar-Kitarović, ni Milanovića.

Blijeda pretkampanja

Dosadašnja pretkampanja bila je blijeda, slaba i krajnje neinspirativna. Nije se čulo ništa posebno, osim prvog i do sada za Škoru najefektnijeg nastupa kada je zatražio veće ovlasti za šefa države, ako se useli na Pantovčak. Bez obzira na reakcije koje u pravilu nisu bile pozitivne za pjevača koji želi postati predsjednik, to je bilo i jedino do sada što se može izdvojiti u danima koji slijede pred pravu kampanju. Ostaje i dojam da je Kolinda Grabar-Kitarović bila zaplašena nakon što su se kandidirali Milanović i Škoro, jer je za prvog mislila da neće u predsjedničku bitku, dok drugog još prije nekoliko mjeseci nije ni sanjala. Od trenutka kad se spisak kandidata počeo puniti osjetila se i panika na Pantovčaku i zatim red silnih predsjedničinih grešaka koje su izazvale i krajnje negativne reakcije Banskih dvora, pogotovo nakon njenog intervjua Hrvatskom listu. Iako Plenković nije javno intervenirao, to mu se nikako nije svidjelo i pokazalo je da postoji velika razlika u poimanju politike između premijera i predsjednice, koja po drugi mandat ponovo ide pod zastavom HDZ-a.

Najveća enigma ipak je Zoran Milanović, koji se po nekima "promijenio", a po drugima "ostao isti", tvrdoglav i osebujan na svoj način. Od Milanovića do sada nismo čuli ništa posebno, bio je oštriji prema Plenkoviću nego prema Grabar-Kitarović, ali iz njegovog kruga se može čuti da je to dio taktike. Želi prepustiti fajt desnim kandidatima, Škori i Kolindi, a on ublaženom retorikom osim ljevice zadobiti i prostor na centru. Zvuči dobro, ali je pitanje koliko je to realno ako Zoran Milanović ne ponudi nešto zaista novo i atraktivno. Loš mandat njegove Vlade, začudo za Hrvate koji imaju kratko pamćenje, duboko je prisutan kod mnogih građana pa se sve više može čuti da u konkurenciji inače loših vlada ona Milanovićeva zauzima dostojno, visoko mjesto.

Tri strategije

Milanović se sada sprema za obilazak Hrvatske, što je radio i u ljetnim mjesecima. Razgovarat će s ljudima, trasirati teren i tražiti podršku. S medijima je ostao kao i prije, rezerviran i zatvoren, a i ono malo medijskih nastupa više ne izazivaju pažnju i nisu dovoljno atraktivni. Očito, morat će se nešto promijeniti ako se bivši premijer zaista želi nametnuti kao najozbiljniji izazivač Kolinde Grabar-Kitarović, svoje kolegice iz diplomatskih dana na Zrinjevcu.

A samu predsjednicu čekaju teški dani, bez obzira hoće li njeni protukandidati krenuti u agresivniju kampanju. Morat će prije svega položiti račun što je učinila u svom mandatu, a spisak uspjeha baš i nije briljantan. Mirando Mrsić je zločesto primijetio da se mora izjasniti je li na strani antifašista ili ustaša, a trebat će se jasnije odrediti i prema Vladi koju je čas kritizirala, čas mazila. Sve one priče o demografiji, odlasku mladih nisu urodile plodom, jer nam je demografska slika gora nego ikada, a mladi ljudi i dalje odlaze, a spisak gafova za vrijeme prvog mandata toliko je dugačak da će čak i autsajderi u kampanji imati materijala za napad na predsjednicu. Uostalom, malo koji političar je dobio propusnicu za drugi mandat, a da je lavirao između ljevice i desnice na način kako to želi Kolinda Grabar-Kitarović. Možda joj jedino ide u prilog činjenica da njeni protukandidati ipak nisu tako jaki kako se u početku mislilo.

Miroslav Škoro kao da čini sve da sam sebe diskvalificira. Najavljivan je kao kandidat tvrde desnice, a iz njegovog krugova je poručivano da će se svi iznenaditi širinom stavova. U početku je tako i bilo, ali je onda Škoro upao u zamku dnevne politike i počeo raditi greške. Vidi se da ga ne vodi spretna ruka, već da je njegova kampanja improvizacija, a to bi za talentiranog i obrazovanog čovjeka kao što je Škoro moglo biti kobno. Naravno da za njega neće biti nikakva katastrofa ako ne uspije, a   može uspjeti samo ako kampanju nastavi uvjeravanjem hrvatskih građana da etablirani političari ne mogu donijeti promjene koje su Hrvatskoj nužne. Trebao bi se Škorin tim pozabaviti receptima političara iz Europe koji su se vrtoglavo plasirali u svijet visoke politike s kojim nisu imali veze, poput Marjana Šareca iz Slovenije.

Sve po starom

Iako se na oko činilo da će hrvatski predsjednički izbori donijeti neke važne promjene na političkoj karti zemlje, sada je sve izvjesnije da toga neće biti i da će sve ostati po starom. Pobijedi li Kolinda Grabar-Kitarović, u drugom mandatu ponovno će se distancirati od Plenkovića i njegove Vlade, jer usprkos tome što sada moraju biti jedno uz drugo to su ipak dva potpuno različita politička svijeta. Pobijedi li Zoran Milanović, to bi moglo trasirati pobjedu SDP-a na predsjedničkim izborima, ali sve je to još uvijek u znaku fantastike. Kohabitacija Plenkovića i Milanovića bila bi svakako burna i neizvjesna, ali teško je zamisliti da bi bivši premijer mogao u ulozi predsjednika ponuditi neke inicijative koje bi stvorile preduvjete da se Hrvatska istinski mijenja.

Pobijedi li Škoro promjene bi mogle biti najvidljivije, ali je i pitanje tko bi uz budućeg predsjednika bio u njegovom krugu najbližih suradnika. S ovima s kojima je startao teško da b i mogao pretvoriti Hrvatsku u urednu zemlju, ali iznenađenja su naravno uvijek moguća i dobrodošla. Svi ostali kandidati za Pantovčak nemaju nikakvu šansu, a ni oni ne nude zanimljive ideje koje bi bar ustalasale javnost. Sve u svemu, dosadan početak, ali prava utakmica ipak tek predstoji.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast