Svakodnevni život stalno nam ukazuje na vječiti sukob generacija. Nema tog roditelja koji ne želi da mu dijete postane uspješan profesionalac, recimo liječnik ili odvjetnik, te da u mladim danima svira violinu, pleše balet i uspješno se bavi sportom. Stvarnost u većini slučajeva pokazuje kako djeca više vole cajke ili rock, zanimanja po svom ukusu i druženje s vršnjacima koji nisu uzornog ponašanja.

Osnivači političkih stranaka – konkretno IDS-a – isto su tako, kako su ispričali našem listu – imali razne želje za stranačku "bebu" čiju su kolijevku istesali iz istarskog kamena. Jedni su IDS vidjeli kao regionalnu stranku koja je uvijek kontra Zagreba, a drugi obrnuto. Neki su željeli odgajati Istrijane, drugi Istrane, treći istarske Hrvate, a četvrti ljude kojima to uopće nije važno. Osnivači IDS-a bili su, po vlastitom priznanju, anarhisti i lokalpatrioti, zanesenjaci i realisti, fantasti i idealisti – koje je objedinjavala žestoka ljubav prema Istri i njezinom nasljeđu. Nekima je parola bila "Tužnu Istru moramo obnoviti radom", nadahnjivali su se anarhističkom organizacijom TIGR iz Slovenije, vidjeli su regiju Istru u granicama od Trsta i Julijske krajine do Opatije, Cresa i Lošinja... Drugi su je vidjeli kao važnu sastavnicu demokratske hrvatske države.

Jedino što osnivači nikada nisu bili i nisu podnosili krajnja je desnica i sljedništvo ustaškog i fašističkog pokreta. To je jedini kamen temeljac oko kojeg se slažu svi IDS-ovi osnivači i svi njihovi nasljednici.

Povijest IDS-a posve podsjeća na događaje koje su prošle sve važnije hrvatske političke stranke. U osnivanju IDS-a postojale su frakcije kao i kad su se osnivali HDZ, HSS ili HNS. Ili kad se rastakao SDP da bi nastala Stranka demokratskih promjena Ivice Račana. Osnivači HDZ-a poput Josipa Manolića danas su za socijalizam, ali i za nešto sasvim drukčije, kako se to može iščitati iz poruka Branimira Glavaša, još jednog osnivača stranke koja tako dugo vlada Hrvatskom.

IDS je, reklo bi se, "odlično ispao" s obzirom na raznolike želje svojih "roditelja" koji su ga inicirali i službeno pokrenuli kao prvu istarsku političku stranku. Politika IDS-a doživjela je uspjeh na svakim izborima na kojima je nastupila – od dodatnih izbora za skupštinu općine Labin u siječnju 1991., do europskih izbora u svibnju 2019. godine. Uspjeh je i propast predsjedničkog kandidata IDS-a Damira Kajina na izborima krajem 2009. godine, jer je na njima prezentirao stranačku politiku na nacionalnoj sceni te time pridonio pobijedi Kukuriku koalicije na parlamentarnim izborima.

Želje osnivača - "roditelja" IDS-a pregazio je politički život. Rovinjska deklaracija iz 1994. nije se ostvarila, ali je Istra dobila sveučilište, Ipsilon te uskoro i novu bolnicu. Izgubila je, izgleda, Uljanik, ali još uvijek je jedna od dvije županije u Hrvatskoj gdje ljudi žele živjeti pa se u nju doseljavaju.

Generacija osnivača IDS-a možda nije ostvarila sve svoje političke snove – ali što bi bilo da stranku nisu ni pokrenuli?

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961