Vlada je uvela moratorij na cijene mljevenog mesa, što je najvažnija odluka nakon povijesnog referenduma o razdruživanju od Jugoslavije. Ako se ova odluka pomno analizira sasvim je razvidno da se radi o odluci koja bi mogla biti ključna odluka u izlasku Hrvatske iz krize prije ostalih zemalja Europske Unije. Pa bi nakon mesa mogli samljeti sve, sve što je potrebno za preživljavanje sameljemo i puca nam kuki. Na lokalnoj razini naš Fiki, znan kao Filip Zoričić gradonačelnik Pule i MO Stari Grad mogao bi predložiti Gradskom vijeću da uvedemo mljeveni parking, mljevene stupiće da se napokon u gradu osjeti sloboda koju smo doživjeli njegovim dolaskom na čelno mjesto Pule
Ilustracija
U ovoj maloj napaćenoj zemlji podivljale su cijene, a nego kako, pored naroda koji bijesan ni račun nije tijesan. No narod koji ima takvu vlast ne treba brinuti za svoju budućnost. Sasvim svejedno radi li se o državi ili lokalnoj samoupravi, sve akcije podređene su napaćenom narodu i pripadajućim nacionalnim manjinama.
Vlada je uvela moratorij na cijene mljevenog mesa što je najvažnija odluka nakon povijesnog referenduma o razdruživanju od Jugoslavije. Ako se ova odluka pomno analizira sasvim je razvidno da se radi o odluci koja bi mogla biti ključna odluka u izlasku Hrvatske iz krize prije ostalih zemalja Europske Unije. Pa nakon mesa mogli bi samljeti sve, sve što je potrebno za preživljavanje sameljemo i puca nam kuki. Zašto nakon mesa ne bi lupili moratorij na cijene mljevene električne energije, pomiješamo struju iz vjetrenjača sa strujom iz termo elektrana i dobijemo cijenu struje koja je zaštićena.
Na lokalnoj razini naš Fiki, znan kao Filip Zoričić gradonačelnik Pule i MO Stari Grad mogao bi predložiti Gradskom vijeću da uvedemo mljeveni parking, mljevene stupiće da se napokon u gradu osjeti sloboda koju smo doživjeli njegovim dolaskom na čelno mjesto Pule. Nedavno je popularni Filipusis pozvao lokalne političke aktere da smanje tenzije, vrlo mudro i pronicljivo, a ja bih dodao „smanjite tenzije i povećajte penzije“.
Grad Pula je u novom zamahu, razmahali su se novi akteri. Kad kažem novi, mislim na Filipi Dipija i Možemo, a kakva je situacija na ostatku političke scene možete pronaći u još jednoj mojoj vrhunskoj istraživačkoj kolumni zvanoj „model class gradaic“ Ordinacija dr. Frica.
U Saboru je na skroman način, primjeren današnjim danima recesije obilježen jedan mali, ali za Istru vrlo važan jubilej. Furio Radin, doživotni predstavnik talijanske nacionalne manjine u Saboru i službeno je postao saborski zastupnik s najdužim mandatom u povijesti najvišeg tijela državne vlasti. Kako je Furio proslavio ovu obljetnicu nije mi poznato, no nema razloga da se ne prisjetim stare dobre dosjetke iz televizijske emisije Sistematski pregled u kojoj smo moj kolega Diego Bosusco Ptica i je pjevali obradu hita Rokera s Moravu: Turio Ljubiša pivo da se ladi u prepjev Furio Radin pivo da se ladi. Čestitke Furiu, a negdje u dubini duše nadam se da će i moj Ardemio jednog dana proslaviti dužinu mandata u Gradskom vijeću grada Pule. Idemo dalje, istraživačko novinarstvo ne trpi čekanje i sinkope, u SDP-u je opet frka, to je jedino što je u toj stranci konstanta. U istarskom SDP-u nema frke, jer kažu da se međusobno ne poznaju i da svih osmero i dalje funkcioniraju baš zato što ne znaju s kim da se svađaju.
U IDS-u ništa novo, predsjednik Paus je i dalje predsjednik stranke koja je na čekanju, da IDS je prva stranka u državi za koju se može reći da je i službeno na čekanju, stranka koja čeka da se otvori neki posao ili, ako vam je ovako lakše shvatiti, "stranke koja je na burzi rada". Možemo! su u akciji iako ne žele da se to vidi, a Rašula šilji ražanj iako je zeka još u šumi. Da, zeka je u šumi Lungomare, budimo precizni, a do kada će biti u šumi zavisi o referendumu koji nam predstoji. Tj. referendum je praznik demokracije, tko zna koji otkad sam živ, a nama praznika nikada nije nedostajalo. Naravno da ću izaći na referendum, a uvjeren sam da će to učiniti i svi koji imaju pravo sudjelovati u njemu.
Istarski HDZ postoji, neki dan je moj kolega Milan Pavlović napravio intervju s Antonom Klimanom i objavljene su fotke koje potvrđuju da se istarski HDZ još uvijek nije ugasio. Evo, sve sam ih obišao, penziće i zelene ću samo pozdraviti sa željom da nam čuvaju zalihe ulja, brašna, mljevenog mesa i piliće po zaštićenoj cijeni. Oni su na političkoj sceni skroz neprimjetni, ali kako god - uvijek su na vlasti, pa nije nešto posebno zanimljivo što ih u Puli gotovo nitko ne percipira kao vlast.
Javnost je uvijek usredotočena na dvije stranke pa se tako izvan radara nalaze likovi poput Hrvoja Zekanovića i naših kojima je nemoguće zapamtiti imena ako se ne upotrijebi google tražilica u našem puku poznatija kao „gugulele“. Ja tek kad potražim podatke „predsjednik pulskog Gradskog vijeća“ ili „stranka zelenih vijeće Grada Pule“ saznam njihova imena, ali o tome ću u nekom drugom istraživanju. Ne mogu sve što sam istražio ovih dana odmah i objaviti, sve ipak provjeravam više puta, neću da mi netko prigovori da fušarim i da me društveno-mrežni komentatori „Ivica i Marica“, „Pravda i poštenje ekstenzije“, „Ines pletenice“, „David fasaderski radovi“ ili „Gospodin Klještić“ prozovu za loše odrađenu temu i optuže za kukavičluk. Iznimno poštujem angažman ovih junaka, jer bez njih nitko od nas ne bi znao koliko smo u hrabri, svi zajedno i kao društvo i kao pojedinci. Jedan mi je napisao „Šali se ti šali, ali si Srbin“, što me baš bacilo u razmišljanje i duboke pensire. Ajde, bar mi je priznao da se šalim…
Ne smijem zaboraviti NK Istru 1961, kako god završila utakmica na Poljudu. Ovo kako su odigrali prvu četvrtinu prvenstva zaslužuje čestitke i aplauze, čvrst stisak ruke, dva tapšanja po ramenu, dva pokliča, tri emitiranja pjesme Noći istarske i što više ljudi na slijedećim utakmicama zeleno-žutih. Ajmo Istra…