piše tihana tomičić
Ideologiju van iz institucija
Sam ulazak Domovinskog pokreta u vlast rezultirao je novim društvenim podjelama. Srećom, nismo se vratili na ustaše i partizane, ali sad imamo nove podjele - oko rodnih i spolnih uloga. Čak je uskrsnula i Željka Markić, koja hoda po Saboru i u starom se nervoznom tonu svađa s pripadnicima ljevice koji, pak, prosvjeduju protiv njenih intervencija. Problem je upravo u tome što je DP stao iza Markićkinih inicijativa, pa tako i one najproblematičnije trenutno, a to je zaštita tzv. klečavaca. Pronašli su se prozvanima braniti ih, iako, ako ćemo biti realni - klečavcima nitko ne prijeti i nitko ih ne ugrožava. Okupljaju se kad god žele, i u svim gradovima u kojima žele, pa tako i u Zagrebu i Rijeci, a njihova je stvar što imaju potrebu klečati i moliti za suzbijanje ženskih i ljudskih prava samo jednom mjesečno. Očito, naporno bi im to bilo činiti svaki dan, a i tankoćutni su - smatraju se ugroženima od kontraprosvjednika koji redovito uz njih šutke stoje, najčešće samo sa svojim transparentima i porukama. Teško bi bilo reći da su bilo čime ugroženi jer krunicu na trgovima mole već mjesecima, ali ipak DP i Markić kažu da su »podložni dehumanizaciji koja se apsolutno može povezati sa svim metodama totalitarnoga postupanja prema jednoj skupini građana«. Gdje su neki dokazi koji bi to potkrijepili, primjerice podaci policije o remećenju javnog reda i mira, ili nedajbože, napada na njih - nema ih. Ako je podsmijeh prolaznika dehumanizacija, neka. Jer i tzv. klečavci vrlo posprdno govore o pravima žena. Da imaju veće poluge moći, ukidali bi ta prava, a prvo bi se na udaru našlo pravo na pobačaj, te onda redom i sva druga prava. Molitelji bi žene zatvorili u kuće i napravili od njih domaćice, u prijevodu sluškinje muškarcima, velikim katoličkim muževima.
