preminuo u 90. godini

In memoriam Virgilio Giuricin: Odlazak velikog majstora fotografije

| Autor: Vanesa Begić
(Snimio Mateo Levak)

(Snimio Mateo Levak)


Jedan od najpoznatijih fotografa u Istri, ali i šire, čuveni Virgilio Giuricin umro je u 90. godini.

Giuricin je rođen 3. srpnja 1934. u Rovinju, gdje je završio Srednju tehničku školu. Godinama je radio kao fotograf Zavičajnog muzeja Rovinj. Bio je dopisnik i fotoreporter dnevnog lista na talijanskom jeziku u izdanju Edita La Voce del popolo i dvotjednika Panorama kao i snimatelj za TV Kopar sedamdesetih godina.

Od 1990. godine imao je titulu majstora umjetničke fotografije Jugoslavije, 1996. ekscelencije Međunarodnog saveza fotografske umjetnosti (EFIAP), a 1995. ekscelencije za posebne zasluge (ESFIAP). U Rovinju osnovao Fotogaleriju (1985.) i Centar vizualnih umjetnosti Batana (1992.) te vodio je čuveni Mundial fotofestival, kao i prestižnu manifestaciju Međunarodni salon fotografije (1993). Fokus njegova interesa bila je Istra, njezini krajolici, ljudi, posebnosti, detalji.

Njegove fotografije krase i brojne publikacije, među kojima su i pojedina izdanja rovinjskog Centra za povijesna istraživanja. Svojim radom bio je više od fotografa i fotoreportera, bilježio je Istru i ne samo Istru na poseban način, gdje je fotografija bila i dokument vremena i umjetničko djelo. Bio je uzor za mnoge mlade fotografe, od koji su mnogi kasnije postali afirmirani i koji su mu se obraćali za uvijek korisne savjete. Skroman, marljiv, predan umjetnosti.

Njegov odlazak veliki je gubitak za svijet fotografije, ali i kulture u Istri i šire. Ovaj plodni i svestrani autor već zarana je pokazivao izuzetnu istraživačku radoznalost, usmjeravajući svoj nemirni duh i svoju kreativnu energiju ne samo prema fotografiji, nego i prema drugim područjima umjetničkog izražavanja i djelovanja, okušavši se i uspješno djelujući prije svega kao umjetnički fotograf i fotoreporter, te kao fotografski teoretičar, esejist i pjesnik. Isto tako, djelovao je i kao kustos i galerist, te kreativan i sposoban organizator međunarodnih likovnih susreta, izložbi i manifestacija.

Od godine 1975. postaje članom ULUPUH-a, od 1979. članom Zajednice umjetnika Hrvatske (ZUH) (danas Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika HZSU). Uporno radi i na promicanju ne samo fotografske kulture, već u suradnji s kulturnim ustanovama i na promicanju vizualnih umjetnosti uopće. Tako ostvaruje, priređuje, postavlja i predstavlja skupne i samostalne izložbe domaćih i stranih fotografa. Isto tako piše i članke i osvrte, objavio više od 260 studija vezanih uz problematiku fotografske umjetnosti na talijanskom jeziku.

Također organizira susrete, rasprave, smotre, predavanja i tečajeve za mlade fotografe. Njegovo zanimanje pritom je ponajprije usmjereno na primijenjenu fotografiju, pri čemu koristi razne interpretativne procese, ne zanemarujući međutim kod toga specifični identitet i autonomiju fotografije i dizajna. Giuricin je objavio tridesetak knjiga fotografija od kojih posebno mjesto zauzimaju: fotomonografija "Učka cestovni tunel" (I. i II. Izdanje); "Kažuni"; "Rovigno d'Istria" I. i II. svezak; Također je autor i izdavač grafičke mape "Istarski dimnjaci"; te Fotografske mape "Aname tavarade" (Crvotočine duše); s pjesmama Giusta Curta na rovinjskom dijalektu.

Isto tako, izdavač je i autor monografije o rudnicima ugljenokopa Raša "Zalazak jedne epohe", kao i knjige fotografija "Maîtres FIAP Master" (MFIAP), međunarodnih Majstora fotografije FIAP-a (Fédération Internationale de l'Art hotographique). Uz spomenuto, ovaj svestrani umjetnik i kulturni djelatnik objavio je više od 140 kataloga međunarodnih izložbi, primjerice: "18. biennale Alpe Jadran"; "Luigi Caneazzo – Ligi Mioni, 140 godina fotografije u Rovinju i Istri"; "13. biennale prirode FIAP"; "Mundial fotofestival" 22. izdanje međunarodne manifestacije; Master FIAP-a

(MFIAP); Međunarodna zbirka fotografije; "Znanost u svemiru" posvećeno astronautima Talijanske svemirske agencije (ASI) i Europske svemirske agencije (ESA). Godine 1989., u čast 150. obljetnice nastanka fotografije, Giuricin je odabran da predstavlja Jugoslaviju na Svjetskoj izložbi FOTO – CINE, koja se održavala u Muzeju moderne umjetnosti "Georges Pompidou" u Parizu.

Iste godine Foto savez Jugoslavije (FSJ) proglasio ga je Fotografom godine, za zasluge na polju nacionalne i međunarodne izložbene djelatnosti, a 1991. dodijeljeno mu je od FSJ-a počasno zvanje Majstora fotografije, izuzetno nacionalno priznanje za stvaralački rad i za postignuti visoki umjetnički renome.

Giuricin održao je 177 samostalne izložbe fotografija u zemlji i inozemstvu, u 86 gradova i 26 države svijeta. Uz to, sudjelovao je na 862 skupne selektirane fotografske izložbe u zemlji i inozemstvu, od čega su 512 bile međunarodnog karaktera, održane u 388 gradova iz 76 država svijeta.

Za višegodišnji doprinos u promociji, širenju i populariziranju međunarodne fotografske aktivnosti, te za svoju izuzetnu međunarodnu izložbenu aktivnost, Međunarodna federacija fotografske umjetnosti (FIAP) dodijelila mu je najviša prestižna međunarodna zvanja u fotografiji: 2005. godine dobio je zvanje Majstor FIAP, MFIAP (Master FIAP), te 2008. godine dobio je zvanje Počasni odličnik FIAP (HonEFIAP) (Honorary Excellence FIAP), koje mu je uručeno na 39. kongresu FIAP-a u gradu Žilina (Slovačka).

Osim ovih, u svijetu fotografije vrhunskih priznanja, Giuricin je za svoj rad, stvaralaštvo i izložbenu aktivnost dobio 267 različitih nagrada, iz 46 država svijeta, a među njima se posebno ističu: Državno odlikovanje Orden Vitez Reda zvijezde talijanske

solidarnosti, Cavaliere dell'Ordine della Stella della Solidarietà Italiana koje mu je 2007. godine dodijelio predsjednik Republike Italije Giorgio Napolitano, Velika nagrada za životno djelo, koje mu je 2007. godine dodijelio (ULUPUH) za dugogodišnje umjetničko djelovanje i za doprinos ugledu (ULUPUH-a). Uslijedile su i brojne druge nagrade.

Kao osnivač Photo Art Gallery "Batana", galerije koju je vodio 25 godina, organizirao je i likovno priredio 16 međunarodnih salona i 78 skupnih izložbi fotografija. Isto tako, od 1985. do 2010. godine tu je organizirao i likovno priredio 284 samostalne izložbe afirmiranih domaćih i inozemnih umjetnika fotografa iz 46 država svijeta. Godine 1998. dužom je bilješkom naveden u Hrvatskom biografskom leksikonu (svezak 4,str.691/2), u izdanju Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" iz Zagreba.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter