Svake se godine prve subote u srpnju okupljaju nekadašnji maturanti Gimnazije »Vladimir Gortan« Buje, klasa 1974. u konobi Melon, u Petroviji, nadomak Umaga. No, ovogodišnje večernje okupljanje je bilo nekako drugačije, svakako posebnije, svečanije: obilježavalo se 50 godina od kada su ovi gimnazijalci maturirali, otplesali svoj maturalni ples i izašli živjeti. A čekao ih je život koji nigdje nije bio napisan, kojemu ih nitko nije učio.

Putovnica za sve

- Prije 50 godina ta generacija je imala putovnicu za sve ono što će odlučiti biti. Okupljanje je bila prigoda vidjeti se, prepoznati se, prisjetiti se mnogih nestašluka mladosti, razmijeniti životne priče, provjeriti kakav je bio prijelaz iz htjeti u moći. Jer sada je već došlo vrijeme kada se može rezimirati, podvući crta i ocijeniti jesu li dobro izabrali. Odazvalo se njih 21, a 13-ak nekadašnjih maturanata prethodno je porukom obavijestilo organizatorice skupa da neće moći doći, uglavnom iz obiteljskih, radnih ili zdravstvenih razloga, saznajemo od Sonje Ružić-Višković.

(Privatna arhiva)

Većina učenika koji su upisali 1. razred Gimnazije 1970./71.godine našla se i u četvrtom razredu 1973./1974. i zajedno su maturirali u proljeće 1974. godine. Među nekadašnjim maturantima našli su se tako nekadašnji nastavnici i profesori raznih struka u osnovnim školama, diplomirani ekonomisti i pravnici, liječnice opće medicine, inženjeri raznih struka, magistre farmacije i drugi vrijedni i afirmirani članovi i poduzetnici u našoj zajednici.

Brojna prisjećanja

- Rijetke su kolegice ove generacije koje još rade. Iako je od njihovog školovanja prošlo dosta vremena, jer pola stoljeća nije mali broj, sjećanja na brojne interesantne događaje u školi, van škole, na maturalnom putovanju po nekadašnjem SSSR-u, ali i tijekom zajedničkog daljnjeg školovanja u Zagrebu, Puli, Rijeci, Ljubljani - nisu izblijedila.

Prisjetili smo se s ponosom i sjetom pokojnog kolege Vinicia Potlece, koji je tragično poginuo 1993. godine roneći u sifonu špilje Zeleni vir kod Skrada; po speleologu Viniciu je prozvan ponor blizu Marušića, pokojne kolegice prof. engleskog jezika Smiljane Mihovilović, mnogih profesora i profesorica - prof. Germin, Luketa, Kostić, Licul, Marić, Meleš, Čavar, Peček, direktora Gimnazije, g. Branka Vidovića »Fera«, kao i razrednika, profesora hrvatskog i engleskog jezika Jaka Novaka, koji također, na žalost više nije među njima.

Teme razgovora tijekom večeri bile su brojne - od ondašnjih simpatija, studentskih dana do obiteljskih situacija, djece, umirovljeničkih iskustava i ljepote druženja sada već s brojnim unukama i unucima, ističe Sonja Ružić-Višković, od koje saznajemo da danas nekadašnji razredni kolege zajednički imaju - ukupno oko 35 unuka.

- Zlatnih 50 godina od mature prebrzo je prošlo, prohujalo svima, bez izuzetka. Zajedničko fotografiranje nije moglo izostati. Fotografije će se poslati i onima koji nisu mogli biti nazočni na ovom važnom susretu, ističe Sonja Ružić-Višković.

Za kraj, pozvali su sve kolege i kolegice da rezerviraju nekoliko sati, da svakako budu živi i zdravi do sljedećeg okupljanja koje će biti ljeti ili u jesen 2025. godine.

Povezane vijesti

• ŠKOLA KOJA JE IZNJEDRILA VELIKANE  Proslava 120. obljetnice od utemeljenja Pazinske gimnazije
• POLA STOLJEĆA HAKLERA S DUŠOM Danas na "Ulici" nekadašnji najbolji majstori malog nogometa obilježavaju rijedak jubilej. Najuspješnija malonogometna družina slavi 50. rođendan
• KNJIGA U SRCU BUZETA I NJEGOVE ČITALAČKE PUBLIKE Vremešna hrvatska čitaonica 130. obljetnicu dočekala posve modernizirana