PIŠE ROBERT MATTEONI
Mitovi da se ne može, pitanje je da li se hoće
Kako se dakle priča odvila sada je poznato. Prvi puta nakon više dekada u natjecanjima HNL nacionalne razine dogodilo se da istarski poluotok nema niti jednog suca na službenim listama prvog, druoge i trećeg najvišeg ranga! U najmanju ruku čudno, a u logičkom smislu jasan pokazatelj očajnog stanja u sudačkoj problematici Istarske županije. U tom kontekstu prošlih se dana čulo oprečne odjeke iz službenog upravljačkog dijela županijskog saveza (NSŽI) i sudačkog dijela s jedne strane, i sudaca s druge strane. Upravljači na dužnostima (tajnik NSŽI Fonović, predsjednik Komisije sudaca i instruktor Tomišić) prozivaju upravo suce da su većinski sami krivi što je Istra nestala sa sudačke mape. To je statusno kontradiktorno, jer oni koji upravljaju sustavom imaju najveću odgovornost za njegovo funkcioniranje. Suci su jedna od tri najvažnije komponente igre, pored igrača i trenera. Kazati da Savez, odnosno sudačka Komisija, ne mogu ništa ili malo, to je slično kao da profesori u školi, gdje svi učenici padaju razred, kažu da nisu oni krivi što se to događa i ne mogu utjecati da učenici više i bolje uče. Sudačka Komisija je dio nogometnog saveza, a ne samostalna udruga, pa da se,eto, u pripadajućem Savezu ograđuju što nema sudaca. Umjesno je i pitanje kako to, pored očitog višegodišnjeg propadanja sudačke priče u Istri, nema nikakvih promjena u upravljanju sudačke organizacije, odnosno pokušaja da se stvari promjene.
