Pregled dana

petak 16.02.2024.

Klaudio Marinac
Istra
IN MEMORIAM

Odlazak Klaudia Marinca, viteza istarske gastronomije

Možemo, zadovoljni, konstatirati kako je već dulji niz godina rast kvalitete hrvatske gastronomske scene nezaustavljivi. Jednako tako, zadovoljni možemo biti i s činjenicom da je došlo do silne afirmacije izvorne, autohtone gastronomije koja je, s punim povjerenjem u tradiciju ali i uz pomoć moderne, tehnološki osuvremenjene reinterpretacije, osvojila i najistančanija nepca globalnih gastro nomada. Sve smo bliže, u Istri i Liburniji posebno, a zahvaljujući tim regijama koje su lideri vrhunske gastronomije na zasadama tradicije, sve više i na području Dalmacije, Plešivice, Zagreba, Međimurja ili Slavonije zasluženo dobiti atribut države u kojoj se istinski uživa u autohtonoj gastronomiji. U domaćoj hrani i jednakim takvim vinima dakako. Ali, poštenja radi, upravo u ovakvim trenucima kad se Hrvatska sve više obasipa Michelinovim zvjezdicama, treba zastati, zaviriti u prošlost, pa i ne tako daleku, i reći - hvala rijetkima, istinski hrabrim restoraterima koji su takav stav imali i u godinama kad je domaća kuhinja pred naletima globalne konfekcije bila prognana na margine, u rijetke konobe koje su joj rekle - non passaran. Onda kada je domaće bio "seljačko", "bezvezno", "banalno", kad nije bilo dovoljno "nobl" kao jela koja su došla s velikim naletima turista, tamo prije pedeset i nešto više godina. Srećom, bilo je i tada ljudi koji su u svojim gostionicama, konobama ili "krčmama" kako ih je u jednom periodu sedamdesetih godina prošlog stoljeća nezgrapno definirala ondašnja birokrtska nomenklatura, koji se nisu dali. Koji su tvrdoglavo i ponosno ustrajali nuditi ono na čemu su i sami othranjeni.