Zimsko je Božićno jutro. I ja razmišljam na glas u sebi o nama ljudima i našoj ljudskoj vrsti... Vrlo interesantno: Slavimo rođendan jednog, po pričama vrlo pozitivnog, bradatog frajera koji se rodio prije dvije tisuće godina i kojeg su ljudi u ono vrijeme voljeli i poštovali da bi ga zatim željeznim čavlima pribili na drveni križ. Nakon što je izdahnuo i njegov je duh otišao u nebo zavoljeli su ga još i više i štuju ga do današnjih dana.
Ljudska je masa vrlo nezgodna stvar. Ipak tu i tamo neka iskra zasvijetli u mraku i to bude dovoljno da se pobijedi tama, makar na trenutak. Sjedim tako u svojoj dnevnoj sobi na kauču i razmišljam o ovome kada me najedanput iz vlastitih misli trgne neko neugodno i tiho zujanje dubokih tonova: "ZZZRRUUMMZZZRRRUUUMMM"....
Dođem do prozora i pogledam van... Imam što i vidjeti, na nebu leti jedan od onakvih "dronova" kakve su opisivali i prikazivali na stranim TV vijestima, a o njima neodređeno govorili američki predsjednici g. Biden i g. Trump. Ovaj je leteći objekt bio velik poput kombija, struktura mu je bila od neke čudne svjetlucave izmaglice i nekakvog srebrnkasto crnog metala... Kad najednom netko mi zakuca na vrata: "TOK!TOK!TOK!"...
Onako zbunjen i u šoku od svega otvorio sam vrata, a pred vratima je stajalo sivkasto /narančasto stvorenje visine oko dva metra s tri ogromna kraka na kojima je stajalo na kamenom podu dvorišta te dva veća kraka koji su asocirali na ruke, a glava mu je bila ista kao u hobotnice s manjim krakovima nego oni kojima se kretao... I koji su mene podsjećali na nekakvu gusarsku bradu. Naglo me stvorenje zgrabilo oko struka svojim velikim krakom i počelo stiskati dok su mu se manji krakovi na glavi raširili i ukazali su se okrugli crni kljunasti tubi koji su se otvarali i zatvarali ispuštajući nekakvu crnu sluzavu slinu pritom. Ja sam instinktivno zgrabio svoju japansku kuharsku mačetu koju sam držao na ormariću tu odmah uz vrata, rukama ga potegnuo za krakove na licu i odrezao mu ih!
I dok sam zbunjeno stajao s poluživim krakovima hobotnice koji su se još ritmički micali u mojim rukama... Stvorenje je uz tihe jedva čujne krikove odlebdjelo nazad do svojeg letećeg i svjetlucavog "drona" i pobjeglo nazad u neku drugu dimenziju.... Pogledao sam u krakove hobotnice u mojoj ruci i znao sam da danas kuham rižoto od hobotnice... Ovaj je događaj bio dakako sve plod moje mašte pogonjen podražajima vanjskog svijeta CNN vijestima i ostalim medijima koji pričaju i izvještavaju o nekakvim neobičnim dronovima a onda je tu i ona nova teorija kako su hobotnice vrlo Inteligentna i osjećajima bića i da bi ih zbog toga valjalo prestati jesti...
U toj teoriji uzdižu hobotnicu toliko da govore da će ona naslijediti ljudsku rasu na zemlji. I sad pitam ja vas da promislite: Neka je tomu svemu tako, a hobotnica preuzme dominantnu ulogu na zemlji... budite sigurni da iako Inteligentna i osjećajna, ne bi se susprezala da ima čovjeka na svojem gurmanskom meniju kao poslasticu... Stoga zašto i mi ne bi dalje nastavili uživati kao do sada u jelima od iste... Živjeli dragi moji... hitam do kuhinje napraviti rižoto od hobotnice... Vaš Outlaw.
View this post on Instagram
Sirove i svježe krakove hobotnice oštrim kuhinjskim nožem razrezati na deblje kolutiće (vidi fotografiju). Na vrelom maslinovom ulju pržiti kolutiće luka i luka ljutike koje smo prethodno nožem narezali na tanko. Nakon par minuta kad luk postane prozirnkast i lagano žut, ubaciti kolutiće kraka od hobotnice pa ih uz lagano, ali konstantno miješanje pržiti.
Kolutići će iz sebe ispustiti vodu. Kada ta voda ishlapi dodajte još malo cca 1,5 dcl obične vode i dinstajte tako dok ta voda ne ishlapi pa dodajte zatim unutra rižu. Nakon dodavanja riže dodajte još jednu jušnu žlicu maslinovog ulja i miješajte konstantno.
Kada riža nakon 3 do 4 minute postane staklenasta, dodajte svježe iscijeđeni sok od pola limuna pa sve dobro pomiješajte. Cca minutu nakon dodavanja limunovog soka dodajte i vodu i svježi lovorov list. Vode dodajte tek toliko da smjesa ne ostane suha. Miješajte. Tri minute od kad ste stavili limunov sok dodajte trećinu čajne žličice cvijeta morske soli i isto tako trećinu čajne žličice crnog friško samljevenog papra.
Konstantno miješajte uz dodavanje vode po potrebi tek toliko da smjesa ne ostane suha još nekih tri do četiri minute. Probajte zatim vaš rižoto. Sada bi riža trebala biti kuhana "al dente".
Maknite tavu s izvora topline, a po površini rižota naribajte 5 dkg sita ementalera i dobro ga umiješajte žlicom u strukturu rižota. Kada ste umiješali ementaler u strukturu rižota, po površini rižota naribajte koricu bio limuna. Ona će rižotu dati ton svježine.
Sada je vaš rižot spreman za konzumaciju. Nisam ga htio polijevati temeljcima s ciljem da jače naglasim okus hobotnice. Limunov sok i ementaler dati će rižotu punoću i zaokružit će okuse, dok će lovor koji se savršeno sljubio s guštom kraka hobotnice dati ton koji podsjeća na more, a limunova će korica u kombinaciji s crnim paprom podignuti svježinu koja će lebdjeti tu odmah, nekoliko milimetara iznad vašeg nepca...
Dobar Vam tek dragi čitatelji...