U Areni prikazan film "Proslava"
Život bez izlaza, izbora i nade
Druge večeri 71. Pulskog filmskog festivala hrvatsku premijeru u Areni doživjela je drama »Proslava« Brune Ankovića snimljena po istoimenom romanu Damira Karakaša. Film se događa u jednoj zabiti, u ovom slučaju radi se o Lici, i unatoč naslovu koji sugerira veselje, film je sve samo ne to. Vremenski podijeljen i povezan kroz jesen 1945., ljeto 1933., zimu 1926. i proljeće 1941. film priča osobnu priču koja je istovremeno i kolektivna. Na početku doznajemo da se mladi ustaša Mijo krije u brdima od nove komunističke vlasti i otprilike doznajemo zašto je otišao u ustaše, no ovo nije priča o sustavu, nego o pojedincu. Odnosno, govori se ovdje i o vlasti, onoj svjetovnoj i onoj vjerskoj, i to prije svega o njenim posljedicama. Te posljedice su siromaštvo, bolest, neznanje i glad. Film ne simpatizira s Mijovim političkim gledištima, ako ih uopće ima, ali simpatizira s njegovom sudbinom, no pritom nikog ne opravdava. Nakon što doznajemo da je Mijo bio u ustašama, polako doznajemo zašto. Izgleda da protagonist jedino u pristupanju jednom takvom (totalitarnom) kolektivu, opijen Suncem proljetnog dana, vidi izlaz iz sumorne svoje situacije, a kada se konačno prve zastave zavijore na kolima u povorci u kojoj hodaju nasmijani i uređeni ljudi, bit će otprilike jasno zašto Mijo kreće tim putem kojim kreće. Možda je u toj završnoj proslavi moglo biti i nekih drugih zastava, tko zna.