Zanimljivo je jutro. Malo je sunčano, pa malo oblačno… I dok se na nebu izmjenjuju svijetlost i tama, ja sam odlučio prošetati do grada. Odlučio sam se na pješačenje jer je u posljednje vrijeme gotovo nemoguće u centru grada pronaći neko slobodno parkirno mjesto a da ne potrošiš barem deset do petnaest minuta kružeći automobilom naokolo i čekajući svoju priliku da uletiš u neki slobodan parkirni prostor.
Krećem s Verude porat pa preko Vidikovca i Monte Zara dritto u centar grada. Po mojoj procijeni trebati će mi dvadesetak minuta hoda, možda koji minut više. Prošao sam Vidikovac i sad se uspinjem na Monte Zaro, taman prolazim pored Pulske Zvijezdarnice koja usput budi rečeno vuče svoje korijene iz Austro-Ugarske Monarhije, a mislim da je utemeljena 1853 godine. Kad najednom netko uzvikne: “Outlaw! … pa ka di si ti !” … To je Đovani, moj stari drug koji je već jednom nogom u penziji dok drugom stoji tu na škalinu pored zvjezdarnice. “Šta ima?” Odgovorim ja njemu uobičajenom frazom… “Pa ništa posebno” nastavlja on… “Osim što sam sanjao jedan čudan san. Ide otprilike ovako…
Našao sam se u dvorištu kod neke šjore Đine. I pitala je ona mene, dali sam gladan? Ja sam joj odgovorio da jesam. A ona mi je rekla da će mi prontati pljeskavicu pa napraviti burger. I neka sjednem tu na drvenu stolicu uz banak u njenom dvorištu. I znaš kakav mi je burger napravila?! Pljeskavica je bila promjera kao manje kokošje jaje, a stavila ga je u pecivo kao za veliki burger. Strašno! A tek okus?! Mislim da je bio od miješanog mesa a po svojoj strukturi i okusu podsječao je na odbačenu ljetnu gumenu šlapu užeglu na suncu. Znam da je to bio samo san, ali molim te , možeš li poboljšati ovaj burger iz zemlje snova i napraviti nešto bolje od njega u onim svojim štorijama - receptima koje pišeš za Glas Istre?” … “Mogao bih pokušati”… odgovorio sam mu zamišljeno, pozdravio se s njim i nastavio hodati prema centru grada…
I dok sam se spuštao bijelim kamenim škalinama ulaštenim silnim brojem generacija građana koji su po njima kroz stoljeća gazili, razmišljao sam unutar svojeg poremećenog “Le Art Brut Cuisine” uma: …”Hm … on kaže da mu je u snu ona šjora napravila ful malu pljeskavicu za burger poput manjeg kokošjeg jajeta… Kako da to poboljšam? … Pa mogao bih recimo zanemariti tu malu pljeskavicu i napraviti ostatak burgera koji fali, to jest svo ono meso koje je trebalo biti još okolo pljeskavice.
Tako je! Napravit ću pljeskavicu s rupom u sredini. A tu rupu mogao bih popuniti sa sviježom slatkom crvenom paprikom, bućinim sjemenkama i lukom ljutikom, a sve to karamelizirat ću s medom s malo cvijeta morske soli u tavi na vrelom maslinovom ulju i normalno sve smjestiti u pecivo za burger”… I tako… ulazim u kameno - čeličnu zgradu pulskog merkata, koja je isto kao i naša zvijezdarnica rođena u Austro-Ugarskoj Monarhiji, poli brkatega mesara kupujem jednu bišteku od junećeg buta, čisto da nebude preskupo ali ipak ukusno - kod kuće ću je usitniti s kuhinjskim nožem u mljeveno meso… Idem dalje, tu odmah iza zgrade merkata na pjacu među kamene štandove s voćem i povrćem koji se svojim mirisima i bojama šarene svud oko mene …
I dok gledam što ima i šjore prodavačice uzvikuju: “Alo šjor!” Zamišljeno i sa osmjehom na licu kupujem sviježu crvenu papriku, luk ljutiku i teglu domaćeg meda i opet pješke s bijelom vrečicom u ruci , gegajući se poput artičkog pingvina - baš kao i naše šjorice koje odlaze kupovati ovdje špežu - odlazim nazad kući na Verudu porat kuhati….
Oštrim kuhinjskim nožem izrežite na trakice pa zatim usitnite komad junećeg buta. Usitnjeno meso stavite u manju zdjelicu .
Oštrim kuhinjskim nožem usitnite dimljenu pancetu pa ju stavite u zdjelicu s usitnjenim mesom.
Oštrim kuhinjskim nožem usitnite iglice sviježeg ružmarina ( vidi fotografiju) . Usitnjeni ružmarin također stavite u zdjelicu sa mesom i dimljenom pancetom.
Zatim usitnite 1/4 glavice crvenog luka i njega stavite u zdjelicu sa usitnjenom junetinom, dimljenom pancetom i ružmarinom. Uz sve ovo u zdjelici dodajte 1/3 čajne žličice cvijeta morske soli i 1/3 čajne žličice crnog , friško samljevenog papra pa dobro rukom izmiješajte da smjesa u zdjelici postane kompaktna.
Dobivenu mesnu smjesu u zdjelici oblikujte u kuglicu, pa ju stavite u kalup za burgere (ako nemate kalup za burgere , ništa zato- dobivenu kuglicu jednostavno pritisnite dlanom i dobit ćete pljeskavicu) .
Dobivenu pljeskavicu stavite na manji tanjur pa manjom čašicom (vidi fotografiju) izdubite rupu u sredini. Onaj ostatak mesa iz sredine maknite- ja sam ga onako sirovog i začinjenog dimljenom pancetom, paprom soli i lukom pojeo , jer me podsjetio ma “biftek tartar” a vi s njime radite što hoćete…
Dobili ste pljeskavicu sa rupom u sredini. Ovu pljeskavicu sada stavite na vrelu tavu sa jako malo maslinovog ulja namazanog po dnu tave.
Na vreloj tavi pržite pljeskavicu na srednje jakoj vatri po cca tri do četri minute sa svake strane ( dok površina pljeskavice ne posmeđi).
U drugu manju tavu na vrelom maslinovom ulju stavite pržiti sviježu slatku crvenu papriku izrezanu na trakice, luk ljutiku izrezan na trakice, bućine sjemenke, čajnu žličicu meda , 1/3 čajne žličice cvijeta morske soli i 1/3 čajne žličice zelenog friško samljevenog papra.
Nakon cca 4 do 5 minuta prženja uz konstantno miješanje maknite tavu s izvora topline.
Rasjecite pecivo za burger na pola pa poprskajte razrezane strane maslinovim uljem i malo ih (cca 30 ak sekundi) zapecite na suhoj vreloj tavi. Na donju stranu peciva položite našu juneću pljeskavicu s rupom u sredini.
U ovu rupu u sredini stavite onu papriku i bućine sjemenke koju ste karamelizirani na medu , cvijetu morske soli i zelenom papru. Poklopite zatim vaš burger s gornjim polovicom peciva i zagrizete u burger…. Uživajte u harmoniji okusa koji plešu na Vašem nepcu i uvode vas u ugodne kutke vašeg skrivenog podsvijesnog uma - mjesta koja su stvorena samo za vas… uživajte u miru trenutka…
Dobar tek i živili!