slavni talijanski glazbenik

Zucchero u Rovinju priredio koncertni spektakl za pamćenje

| Autor: Aldo POKRAJAC
(Snimio Aldo Pokrajac)

(Snimio Aldo Pokrajac)


Tri godine nakon što je trebao održati veliki koncert u Rovinju, a koji je zbog pandemije koronavirusa odgođen, sinoć je u velikoj hali Istragrafike, dijelu austrougarskog industrijskog kompleksa nekadašnje Tvornice duhana u kojoj se održava Weekend Media Festival, u sklopu Rovinj Summer Music Festivala održan koncert glazbene legende Adelma Fornaciarija, poznatijeg kao Zucchero. Rovinj je tako uvršten u najveću Zuccherovu svjetsku turneju, započetu 2016. godine objavom albuma Black Cat, koji je premijerno predstavio na spektakularnom koncertu u veronskoj Areni.

Rhythm&blues

Turneja već broji više od milijun posjetitelja u 611 gradova, 67 zemalja i pet kontinenata. Na kraju koncarta Zucchero je svojim fanovima poručio: "Ova turneja neće završiti nikad". Očito, namjera mu je potući rekorde Neverending story turneje Boba Dylana (82) i Brucea Springsteena (73). Budući da je rođen 1955., a Rovinjci i njihovi gosti su se mogli uvjeriti da je u punoj snazi, Zucchero bi mogao uspjeti u svojoj namjeri. Koncert je, naime, trajao tri sata, a izvedeno je 36 numera.

(Snimio Aldo Pokrajac)(Snimio Aldo Pokrajac)

Koncert je započeo u maniri rhythm&bluesa i završio najvećim hitom "Baila (Sexy Thing)". Potom je, poput Johna Lee Hookera, sjeo na svoju fotelju, prepričao nekoliko anegdota s turneje i pohvalio dvoranu koja prima tri tisuće posjetitelja, ali je pozornica tako smještena da ambijent sliči kazalištu, za njega najpogodniji ambijent, za simbiozu glazbenika i publike, te izveo nekoliko blues laganica. Nakon što je s Lucianom Pavarottijem na velikim ekranima izveo Miserere, uslijedilo je nekoliko covera posvećenih preminulim glazbenicama, od "Stayin’ Alive" Bee Geesa do "Natbush City Limits" Tine Turner.

U ovom dijelu Zucchera je odmijenila Oma Jali, back vokal benda s impresivnim rasponom glasa. Ona je i otvorila koncert izvedbom covera "Oh, Doctor Jesus" Elle Fitzgerald i Louisa Amstronga.U ovom dijelu koncerta do izražaja su došli vrsni instrumentalisti, Ikat Dyson i Mario Schliro na gitari, Nicola Perwch na klavijaturama, Adriano Molinari na basu i Paul Jones na bubnjevima.

U drugom dijelu koncerta Zucchero je uz pjevanje publike izveo svoje najveće uspješnice. Redale su se "Diamante", "Overdose (d’amore)", "Diavolo in me", "Senza una donna", "Così celeste", "Cuba Libre" i druge. Prvi bis bio je hit s jednim od najdužih naslova poznatog po završetku "Azione Cattolica". Ponizni Zucchero je drugi bis posvetio svojim uzorima izvodeći nekoliko obrada Billyja Prestona i Louisa Jordana.

U Kremlju i na Kubi

Po dojmu vašeg izvjestitelja ovo je po uloženom trudu glazbenika, postavljenom stageu i produkciji bio jedan od najvećih koncerata koji je ikad izveden u Rovinju. Gostovali su u Rovinju Creedence Clearwater Revival, Gipsy Kings i drugi, ali svi na izmaku snaga, s tek jednim do dva člana izvornog postava, u biti cover bendovi nekad slavnih sastava.

Jedan od najomiljenih talijanskih glazbenika, posebno u koncertnoj izvedbi, prodao je više od 60 milijuna nosača zvuka u karijeri. Bio je prvi umjetnik sa Zapada koji je nastupio u Kremlju nakon pada berlinskoga zida, a njegov nastup u Havani 2012. godine ispred 80.000 posjetitelja smatra se najposjećenijim koncertom stranog umjetnika na Kubi za vrijeme embarga.

U više od tri desetljeća dugoj karijeri, Zucchero je surađivao s glazbenicima raznih žanrova, kao što su Bryan Adams, The Blues Brothers, Bono, Jeff Beck, Eric Clapton, Joe Cocker, Elvis Costello, Miles Davis, Peter Gabriel, John Lee Hooker, BB King, Mark Knopfler, Brian May, Luciano Pavarotti, Iggy Pop, Queen, Alejandro Sanz, Sting te Ray Charles koji je oduševljeno izjavio: "Zucchero je jedan od najboljih blues glazbenika na svijetu!".

(Snimio Aldo Pokrajac)(Snimio Aldo Pokrajac)

Impresivan je to dokaz velikog uspjeha popraćenog neprocjenjivom kvalitetom izvedbe, koji je nastavljen objavom kompilacije najvećih hitova - Wanted - The Best Collection, koja slavi njegovih trideset godina u glazbi. Zanimanje za ovaj koncert bilo je veliko, sve su ulaznice već odavno bile rasprodane, pa nije ni najavljivan. Za nastup Zucchera u njihovom gradu nisu znali ni Rovinjci, koje je iznenadila gužva pred TDR-om prije otvaranja porte.

Na jednu večer Rovinj se vratio u 70-e

Na koncertu Zucchera pojavile su se cijele obitelji. U prvim redovima mogli su se primijetiti i djedovi i unuci, koji su zajedno pjevali bezvremenske hitove talijanske zvijezde. Stariji Rovinjci su se prisjetili prijelaza iz 60-ih u 70-e godine prošlog stoljeća, kada je Rovinj bio središte glazbenih zbivanja na istočnoj obali Jadrana, zbog čega su u gradu stalno boravili novinari revija Studio, slovenskog Stop Popsa i beogradskog Džuboksa, koji su čak i najavljivali koncerte.

U kultnom noćnom klubu Lanterna izmjenjivali su se YU Grupa braće Jelić i Dinamiti Dade Topića. U Međunarodnom omladinskom centru mlade iz cijeloga svijeta zabavljali su Zoran Mišćević i beogradske Siluete. U legendarnom Go Go klubu, preuređenom Radničkom domu, svirala je grupa Wells of Fire Vedrana Božića, ex Roboti, koji su se vratili s turneje po Italiji, gdje su u rimskom Piper clubu nastupali s već slavnom Patty Pravo. Na Crvenom otoku je pak svirala ljubljanska grupa Bele Vrane koja je predstavljala Jugoslaviju na Eurosongu.

Uz njih su stasale dvije rovinjske grupe koje su obično svirale na Ljetnoj pozornici Zajednice Talijana ili na bazenu Delfin, I Caniballi Vlade Benusija i Grešnici, koji su s brass linijom imali i do deset glazbenika, pa su kao pravi rhythm&blues band svirali pjesme Otisa Redinga, Wilsona Picketa i grupe Chicago. Primijetili su ih talijanski promotori, pa su uz preporuku poznatog rovinjskog skladatelja Piera Sofficija pozvani na snimanje u Milano. I Caniballi su čak izdali ploču za renomiranu etiketu CBS.

Pjevač Giorgio Curto Getto je nakon raspada YU Grupe postao frontmenom novoformirane super grupe Opus, koja je imala ambiciju ući u jugoslavensku pop rock elitu. Međutim, nostalgija za Rovinjom je bila velika, pa se Getto vratio iz Beograda prije snimanja ploče i s Vladom Benussijem stvorio prvu rovinjsku super rock grupu, opet pod imenom I Caniballi. Uostalom, zahvaljujući tadašnjoj praksi da glazbenici ubiru dio ili cijeli prihod od ulaznica, a organizatori od prodaje pića, od svirke se moglo lijepo živjeti. Danas se Rovinjci, koji mahom žive od turizma, dižu na noge i na najave kakvog koncerta na otvorenom. Šutke su prešli preko ukidanja rovinjskih brendova Grisije i Likovne kolonije. Glavno da se štancaju apartmani, pa kud puklo da puklo…

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter