Volim kuhati, a još više jesti. Prvu fritaju ispržio sam prije nego sam krenuo u školu, a šugo bez nonine pomoći već negdje u ranoj osnovnoj. Život je imao druge planove, pa se danas bavim poslom u kulturi kojeg podjednako volim. Hrana je moja duboka strast, a istovremeno i prokletstvo, kaže amaterski kuhar i zaljubljenik u gastronomiju Moris Žiković
Tanjuri su mu za prste polizat, a izgledaju bolje nego u nekim restoranima gdje kuhaju profesionalci. Jednostavno, promišljeno, s dozom ludosti i dječačke zaigranosti, svoje tanjure pretvara u prava mala umjetnička djela. Moris Žiković već neko vrijeme nevjerojatnim kuharskim egzibicijama privlači pažnju prijatelja na društvenim mrežama.
Dugo znam Morisa, ali pojma nisam imala da čovjek kuha k'o zmaj. Sve dok jednog dana svoje majstorije nije počeo objavljivati na Facebooku. I tako je krenulo. Počela sam pratiti što to danas majstor sprema. A kod Morisa samo zdravo, lokalno, krcato boja i totalno šik. Osim što mu jela izgledaju kao da ih je spremao chef nekog fancy restorana, privlači i duhovitim promišljenim nazivima jela. "Ljetne gljive ubrane neprijatelju iza leđa", "Proletarijatska mlada kapula", "Kuš na me brodet od obotince", "Sarme Japanese".
Pišem mu poruku: "Stavljam te u novine s ovom klopom". Nakon kratkog nećkanja, ipak pristaje i dogovaramo ručak. Na meniju ravioli od heljde, šampinjoni punjeni špinatom, salsa od badema i dehidrirana lubenica. Uslijedio je Istrijanski curry- medium raw steak, s kremom od kokosa, đumbira i kurkume, a točka na "I" aromatizirani buro. Prefino. Pridružuje nam se Morisov sin Sergej i partnerica Silvija. Oni su mu najveći kritičari. Mislim si, blago njima. Svaki dan jedu kao u restoranu.
Evo kako je sve krenulo.
- Volim kuhati, a još više jesti. Prvu fritaju ispržio sam prije nego sam krenuo u školu, a šugo bez nonine pomoći već negdje u ranoj osnovnoj. Život je imao druge planove, pa se danas bavim poslom u kulturi koji podjednako volim. Hrana je moja duboka strast, a istovremeno i prokletstvo! Ako si osoba koja stvarima pristupa najprije srcem, tada vrlo vjerojatno ne posjeduješ onu Platonovu vrlinu umjerenosti, pa si u vječnoj borbu s kilogramima. No hrana je dio našeg identiteta. Zajedničko sjedanje za stol povezuje ljude i hrana je prisutna u svim važnim životnim prilikama. Nekad je to u svečanom tonu, a nekad je to pjat maneštre.
Kako god, hrana je prisutna na dnevnoj razini samo je pitanje koliko smo je svjesni, kaže nam Moris. Navija za lokalnu sezonsku gastronomiju, ali često eksperimentira i obožava izlete u neke druge vode.
- Trenutno sam na raw vege izletu koji mi se sviđa. Osim što je već dulje vrijeme hit, takva hrana zbog svoje održivosti ima velik potencijal za budućnost. Ako uspijemo izbiti te neke predrasude, bez problema možemo biti otvoreni prema onome što jedemo. Svoje tanjure promišljam, a kad ih u glavi sve posložim, onda to jednostavno skuham. To je sve i nema tu neke dublje romantike, kaže Moris. No otkud mu vremena za ovakve tanjure baš svaki dan?
- Kuham za fameju i drage ljude. Trenutno mi je većina energije usmjerena na oporavak od teške ozljede koljena, pa imam vremena to podijeliti na Facebooku. Najdraže "oružje" u kuhinji mi je santoku nož od japanskog majstora, a svu ostalu opremu sam nabavljao postupno. Kako savladaš koju vještinu, tako se nabavlja i oprema, veli Moris. Kritičan je prema kulinarskim show emisijama koje uopće ne prati.
- Kulinarske showove smatram zabavnim emisijama koje nemaju veze s pravom kužinom. Ovisni su o sponzorima, a jaki kuhari se tamo maltene prostituiraju i gaze sve one stvari u koje inače vjeruju. S druge strane, pratim gastro scenu. Smatram da tu imamo svoje uzdanice. Sve su to kulinarski frajeri koji si bez problema mogu dozvoliti da odrade sezonu i nakon toga dignu sidro. No njihovi su ciljevi plemeniti i zato ih jako poštujem.
Vjerujem da je kuhar prije svega radnik, nikako umjetnik i tu stvarno ne bi trebalo biti mjesta za idolatriju. Istinska zvijezda tanjura za mene je kvalitetna namirnica, kaže Moris. Osvrnuo se i na ponudu restorana u Puli i Istri.
- Istra je u gastro smislu, kao i u brojnim drugim stvarima otišla daleko od ostatka zemlje. No činjenica je da fancy restač, uz rijetke iznimke, može opstati samo u Zagrebu, isključivo zbog broja ljudi. Na kraju su neke stvari proporcionalne standardu, pa nude ono što drugi ljudi žele konzumirati. U tom smislu, kod nas ima još dosta prostora za napredak, rekao je Moris. Njegova jela svakodnevno komentiraju i brojni prijatelji na Facebooku.
"Bravo! Ovo mi sve izgleda za Michelina! Fulao si profesiju. Već neko vrijeme pratim ove tvoje kulinarske ekstravagance i baš si kontam "Botique konoba kod Morisa". "Stavljaš nas na muke, ždere nas ljubomora, vrijeme je da otvoriš restoran. Bravo i kuraja! ", samo su neki od komentara. O restoranu zasad ne razmišlja, no nikad se ne zna. I dalje mu je jedini gušt kuhati za ljude koje voli.