Petnaesto izdanje Audioarta, festivala eksperimentalne i improvizirane glazbe održat će se od večeras do petka u Galeriji Novo te u Rojcu uz besplatan ulaz na sve programe, iza festivala stoji udruga Kulturban i poznati pulski glazbenik Alen Sinkauz kao umjetnički voditelj manifestacije.

Festival povezuje umjetnike koji stvaraju u području eksperimentalne i improvizirane glazbe, audiovizualnih instalacija i performansa, soundarta i field recordinga. Nastao je 2010. godine potaknut prijateljstvom s Marekom Choloniewskim, koji je ranih 90-ih pokrenuo Audio Art Festival u Krakowu.

Sjecište zvuka i slike

Kako je došlo do pokretanja festivala i što ga je vodilo, a i dalje njega i kolege vodi da se ne predaju i već desetljeće i pol organiziraju jedan ovakav (drukčiji) festival, ispričao nam je Sinkauz.

Je li se ideja za pokretanje ovog festivala rodila iz želje ili iz potrebe?

- Mislim da se ideja za pokretanje Audioart festivala rodila iz znatiželje. U polju medijskih kultura i inovativnih praksi zvuk je imao i ima sve veću ulogu. Nije novost da su improvizacijske prakse na muzičkim akademijama sve više zastupljene. Istraživačka polja u glazbi se otvaraju sve više tako da i kompozicija i izvedba zvuka počinju poprimati zanimljive konture kako u domeni eksperimentalne glazbe, tako i u jazzu, suvremenoj glazbu pa i u pop muzici.

Tada, kao i sada, me zanimalo sjecište zvuka i slike, upotreba novih tehnologija, drugačiji i kreativni pristup sviranju kako akustičnih tako i električnih instrumenata. Htio sam nešto naučiti i zaroniti u nepoznato. Shvatio sam da postoji cijeli jedan svijet umjetnika koji su dosljednji svom istraživanju i radu koji glazbu shvaćaju puno šire od puke zabave.

Jesi li se bojao tada, prije no što je manifestacija uopće krenula, hoće li festival imati svoju publiku?

- Na prvom izdanju festivala bilo je dvadesetak ljudi, a zadnjih nekoliko godina dvorište Rojca je solidno popunjeno. Sve više je eksperimentalne i improvizirane glazbe u jazzu kao i u popu, tako da postoji i publika koja voli drugačiji muzički sadržaj. To je publika koja propituje i koja na našem festivalu ima priliku stupiti u kontakt s izvođačima.

Kako danas objašnjavaš interes publike za nečim ovakvim? Dolaze li na festival ljudi koji zbilja znaju o čemu se radi ili i tu ima i onih koji su motivirani pukom znatiželjom?

- Mislim da se više radi o znatiželji i povjerenju u programaciju festivala. Kraj kolovoza zadnjih 15 godina stavlja Pulu u jedan ozbiljan međunarodni kontekst eksperimentalnih i improvizacijskih događanja.

Je li sada lakše tražiti i naći izvođače?

- Sada je puno lakše jer se izvođači, bendovi, audiovizualni kolektivi, itd. sami javljaju na festival. Potražnja je stvarno velika i vrlo često se teško odlučiti koga pozvati na festival.

Bi li nešto izdvojio od ovogodišnjeg programa?

- Cijeli program je vrlo interesantan i stvarno nemam nekog favorita. Svaki će nastup biti poseban na svoj način tako da se zamor materijala neće sigurno dogoditi tijekom ova 4 festivalska dana.

S kojim si izdanjem Audioarta najzadovoljniji i zašto? Koji se, da tako kažem, približio nekom tvom "idealu", ako takav postoji?

- Najzadovoljniji sam s ovim novim, 15. izdanjem festivala jer mi se čini da ima jako dinamičan program te da svaka izvedba ima stvarno specifičan rad na zvuku. Jedina stvar koja povezuje svaki koncert je prostor dvorišta Rojca koji se pokazao kao savršena kulisa za takve izvedbe, ali i za publiku.

Poznat si kao dio glazbene scene koja je vrlo aktivna i otvorena za nova iskustva, od rocka do jazza i elektronike, ali kako to da se baš Pula (koliko vidim) pokazala kao plodno tlo za ovakve eksperimente ne samo na područuju glazbe nego i performansa ali i vizualnih umjetnosti? Nešto u zraku?

- Pula već dugo vremena ima jake umove i umjetnike u polju svih umjetnosti koji predstavljaju naš grad izvan turističke prodaje magle, koji gaje međuljudske odnose izvan političkih spletkarenja, koji svojim nesebičnim radom i entuzijazmom pričaju o Puli kao mogućem gradu kulture. Tako da ima nešto u zraku (osim smrada cementare), no pitanje je kad će to nešto što je u zraku biti strateški zapisano na komadu papira, ali ne samo pro forma.

Koji je danas smisao eksperimentiranja s glazbom? Što se tu još novo može otkriti, do kakvih se spozanaja može doći?

- Većina glazbenika će danas reći da eksperimentiraju s glazbom. Sve je više crossover žanrova i u pop produkcijama. Nije to ništa novo. Ono što možeš otkriti,...možeš otkriti dio sebe.

Jesi li ikada maštao o tome da, ne znam, budeš baš ti koji će biti zaslužan za pokretanje nekog novog glazbenog ili, zašto ne, umjetničkog pravca?

- Dugo vremena sam bio sklon, kao što sam i danas, spajanju raznih umjetničkih pravaca ili izričaja. Suradnje s mnogim piscima, vizualnim umjetnicima, plesačima, glumcima i muzičarima, obogagatile su moje izvedbeno iskustvo kao i samo promišljanje zvuka. Svaki izlazak na scenu ili umjetnički projekt za mene predstavlja neki novi početak.

Što tebe i tvoje kolege koji dolaze na Audioart zapravo motivira da se bave ovim, možda malo rubnim područjem izražavanja?

- Motivira me novo iskustvo, unapređenje osobnog muzičkog vokabulara te novi načini komunikacije na pozornici kao i komunikacije s publikom. No, mislim da u istraživačkom radu općenito svaki tračak pronađene iskre života je vrijedan. Svaka mala ili kreativna manipulacija vremena oplemenjuje naše živote.

Tri života broda Galeb

Jesi li ikad pričao s nekim tko nije razumio ovo što radite, tko eksperimentalnu glazbu smatra samo bukom? Na koji način bi neku filozofiju Audioarta približio nekom tko o tome nema pojma ili pak ne smatra to ičim vrijednim spomena?

- Dobru knjigu ili film ne čini samo priča nego način na koji je ta priča ispričana. Isto vrijedi i za muziku.

Što ti i brat Nenad novoga spremate?

- Pripremamo imerzivni audiovizualni projekt na temu broda Galeb s osvrtom na njegova tri života koji će premijerno biti izveden na pulskom sajmu knjige ove godine. Projekt nastaje u kolektivnom radu s profesorom antropologije Andreom Matoševićem, inženjerom elektroakustike i producentom Miodragom Gladovićem, filmskim redateljem Vladislavom Kneževićem te animatorom i montažerom Marijom Kalogjerom.

Pripremamo i novu muziku te mini turneju u studenom s našim triom Roj Osa, koji osim nas dvojice čini i bubnjar Marco Quarantotto te posebnim gostom iz Chicaga, trubačem Robom Mazurekom što nas iznimno veseli.

Povezane vijesti

• PULJANIN ALEN SINKAUZ: Nadam se da će sljepilu vladajućih na svim razinama, barem što se kulture tiče, doći kraj!
• Koncert za slušalice Josefa Klammera i Seppa Gruendlera: VIRTUALNI GLAZBENI PROSTOR SAVRŠENO UKLOPLJEN U FIZIČKI PROSTOR
• OSKAROVCI U PULSKOJ HISTRIJI: Ako ne dijelimo znanje i iskustvo, nećemo napredovati ili ćemo raditi iste greške