"Želio sam vidjeti nešto što ne vide turisti, nešto što se ne može pronaći na Googleu", bio je uvod iznimno edukativno, a za mnoge učenike Talijanske srednje škole "Dante Alighieri" i inspirativno predavanje Puljanina Roberta Raucha o doživljajima i životu u Južnoj Americi gdje je proveo četiri mjeseca i koju je velikim dijelom proputovao biciklom. Rauch, pisac, novinar, skiper i strastveni biciklist krajem studenog 2021. otisnuo se na višemjesečni put Južnom Amerikom. "Oduvijek mi je to bio san" veli Rauch koji je s prijateljima biciklom prošao cijelu hrvatsku obalu te vozio čak do Atene. Biciklom je obišao i Bosnu, Srbiju i Sloveniju.

U Južnoj Americi dva je mjeseca obilazio Argentinu, a onda odlučio nastaviti putovanje svojim najdražim prijevoznim sredstvom - biciklom. Vozeći sam i bez naročitog plana, odlučio se prepustiti cesti koja ga je nakon sjevera Argentine, Paragvaja i obale Brazila dovela do Urugvaja, gdje je nakon nešto više od 2.500 kilometara završio put u mjestu Punta del Diablo.

Pronašao ljubav

"Klasičnim putem išao sam po Argetini, a biciklom sa sjevera Argentine preko Paragvaja, Brazila i sve do Urugvaja", objasnio je. No, ono što je putovanje na koje se odlučio u par dana tijekom "pulske tapije" u studenom pretvorilo u putovanje života jest činjenica da je već na samom početku upoznao djevojku. Dogodila se obostrana ljubav. S djevojkom je putovao po Argentini, boravio je i kod njenih roditelja. Ona uskoro dolazi u Hrvatsku, iako je i ranije bila u Karlovcu, gdje je gostovala s folklorom.

Novac za putovanje osigurao je prodavši trećinu kriptovaluta na koje je bio zaboravio te se nakon pet godina uloženih 500 eura pretvorilo u 4.000 eura. To mu je, uz novac koji je zaradio radeći kao skiper, bilo dovoljno za putovanje. Za sebe kaže da je bonvinan i voli dobro pojesti, posebno meso u Argentini ali i popiti, dok će, veli, bez problema spavati u šatoru i putovati biciklom.

"U Argentini sam spavao po hotelima budući da je ondje brutalna inflacija i noćenje dođe 50 kuna, dok sam u Brazilu, Paragvaju i Urugvaju spavao u šatoru. Ljudi bi me doslovno znali pozvati da noćim kod njih, u crkvi, po vatrogasnim postajama, benzinskim pumpama, čak i u policijskoj stanici u Paragvaju. Policajci su me ugostili, inspektor je popričao sa mnom i vidio da nisam kriminalac pa su mi dozvolili da prespavam. Sve je ogromno, benzinske stanice na primjer imaju tuševe i za razliku od Europe ljudi mogu kampirati", ispričao je sasvim drugačiju etiku putovanja i pristupa gostima.

Oduševljen je ljudima, toplinom, gostoprimstvom i otvorenošću. "Materijalno su siromašni, ali su bogati dušom. Prije puta imao sam predodžbu da je jako opasno i da moraš paziti. Naravno da toga ima u Buenos Airesu i velikim gradovima. No, što se tiče bicikla, gdjegod bih došao, pogotovo na sjeveru Argentine koja je siromašnija, nisam se osjećao ugroženim", priča o putešestvijama biciklom. Na početku je znao voziti po zvizdanu, na plus 40, kad bi mu se bušile gume. Srećom, većih problema nije bilo. Ogromne su to zemlje i relacije od deset sati vožnje uspoređuje s relacijom Pula - Pazin.

Melankolični Paragvaj

Kaže da je u Argentini prosječna plaća 1.500 kuna, ali ima i onih koji rade za 350 kuna. Na spomen Hrvatske, u cijeloj Južnoj Americi svi znaju za - Modrića.

"Jednom kada počinješ putovati biciklom, postaješ ovisan. Zov ceste ti se vraća i ne možeš se oduprijeti i klasično putovati. Mjesec dana od hostela do hostela izgorio sam. Sve mi je to imalo manje smisla, znao sam da moram promijeniti način. Prodao sam kriptovalute i nastavio biciklom", priča o putovanju Argentinom. U Urugvaju je bio svega par dana te je ondje pretežno surfao. Paragvaj je ostavio malo gorak okus. "Ljudi su zatvoreniji, melankolični, kao da su rođeni sa "slomljenim srcem", gostoprimstvo je manje izraženo, veli. No dojmovi su intenzivni bili i za vrijeme i nakon puta.

"Putujući biciklom, svaki dan ti je kao day trip, pun impresija. Na kraju ti je glava puna i moraš sve to nekako procesuirati jer nemaš više memorije gdje bi to pohranio. No, to je ljepota spontanog putovanja. Kreneš ujutro, zaustaviš se za ručak, popodne pogledaš na karti gdje si i navečer počinješ tražiti smještaj", kaže. Ističe i velike društvene razlike koje se vide iza ogromnih zidova u kojima bogati žive u nekom svom svijetu izoliranom od svakodnevice. Na kraju putovanja naučio je da ne ganja život, žuri, ne ganja slavu.

"Važno je raditi ono što voliš i uklopiti to u posao bez žurbe i svakodnevnog hektičnog ganjanja", poručio je uz opasku da mu je talijanski jako pomogao i svladavanju španjolskog, uz preporuku ljudima da uče jezike jer ona otvaraju vrata i nova iskustva.

Još jedno predavanje Rauch će održati 13. svibnja na istom mjestu.

Povezane vijesti

• Argentina: Najmanje 20 mrtvih u padu policijskog autobusa
• U Hrvatskoj sve popularnija razmjena kuća i stanova
• Putujte i bavite se onim što najviše volite