(Foto Nediljko Landeka)
Biološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu organizirao je po treći puta ekspediciju na Madagaskar, ovaj put pod nazivom "Madagaskar studeni 2024.", u kojoj je okupio deset znanstvenika iz Hrvatske i Srbije koji su u tri tjedna prešli oko 2.600 kilometara ove otočne države u Indijskom oceanu.
Među njima bio je i Puljanin, biolog dr.sc. Nediljko Landeka, dipl.ing.sanit., voditelj Odjela za dezinsekciju i deratizaciju službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, ali i predsjednik Udruge pčelara iz Pule te odnedavno dopredsjednik Pčelarskog saveza Hrvatske. Sve to zorno govori o značaju ove ekspedicije koja je za cilj imala proučavati endemske vrste životinja i biljaka na tom velikom otoku.
- To je stvarno drugi svijet. Tamo se živi sasvim drugačije. Na prvi pogled, dosta su siromašni i maltene smo ih ispočetka žalili, a kad smo odlazili mislili smo kako oni zapravo zadovoljno žive u tom svijetu, jer je sve laganini. Prve riječi koje smo tamo naučili bile su "mura-mura" što bi značilo pomalo-pomalo. Oni su kao i naši Dalmatinci kad imaju fjaku, samo je njima fjaka stalno, opušteni su i nasmijani. Doista nismo imali niti jednu neugodnu scenu u ta tri tjedna našeg boravka, priča nam Landeka.
Ističe kako je Madagaskar jako zanimljiv i zbog činjenice što je 90 posto biljnih i životinjskih vrsta endemsko, što znači da ono što su promatrali mnogi uglavnom vide prvi put. I biljni i životinjski svijet su izuzetno raznovrsni, a njihov je itinerar i bio orijentiran prema nacionalnim i parkovima prirode.
- Pobjegli smo od gradova jer, kako imaju loš standard, tako imaju i loše higijenske prilike. Za nas koji dolazimo iz ovog habitata nije baš pametno jesti na ulici ili piti vodu, jer lako dolazi do trovanja. U gradove smo ionako dolazili samo po novac na bankomatu ili po zalihe flaširane vode, a hranili smo se u boljim restoranima jer su im i cijene povoljne, priča nam Landeka.
Priroda je jedinstvena, ali vrlo pitoma, dodaje. Nakon što su iznajmili vozilo s vozačem, jer su ceste izrazito loše i teško je njima voziti, krenuli su na put dug 2.600 kilometara s prosječnom brzinom kretanja od svega 35 kilometara na sat.
- Doista smo se navozili, ali smo i stajali kadgod bi vidjeli nešto zanimljivo. A u prirodi na ovom otoku nema ništa opasno. Nema otrovnih zmija, nema velikih zvijeri. Najveća zvijer im je nešto poput malo veće mačke, zove se fosa. Zapravo, sigurniji si u prirodi, nego u gradovima. Najopasniji stvor je salmonela koju možeš zaraditi u gradovima, priča nam Landeka.
Ističe da su tijekom putovanja vidjeli doista raznolik biljni i životinjski svijet, napravili mnoge snimke, od sitnih kukaca, biljaka, prašuma, kameleona, lemura, baobaba, išli su i do Indijskog oceana, gdje su s lokalnim ribarima išli na deltu rijeke.
U svom putopisu posebno mjesto zauzela je Madagaskarska medonosna pčela. Tzv. jednobojke (Apis mellifera unicolor) drže se u primitivno sklepanim drvenim košnicama, za koje kažu da su jake miroljubive i moglo im se pristupiti bez zaštitne opreme. A u stablima su vidjeli i zajednice divljih, slobodnoživućih pčela.
Lovili su kukce i prikupljali zanimljive podatke, a sve će rezultirati znanstvenim radovima, iako se planira još jedna ekspedicija ove ili iduće godine u dio Madagaskara gdje prevladavaju prašume. Pa ipak, šume je sve manje, zbog intenzivne poljoprivrede i sve većeg broja stanovnika.
- Tri četvrtine zemlje bavi se poljoprivredom, kultura koja prevladava je riža, a stanovnika je već više od 30 milijuna. Mi smo došli u vrijeme kad započinje vlažno ljeto, a završila je sušna zima. Sada se sve budi, počinju monsunske kiše i priroda buja. Uzgoj se i dalje odvija na tradicionalan način, i mi smo došli u vrijeme kada je priprema zemlje pri kraju, riža je posijana, a onda se pusti to njihovo govedo, zebu, da utaba teren prije nego krenu kiše i naprave sve ostalo.
Pitali smo ih kolika je njihova prosječna plaća, a oni su nam zbunjeno odgovorili da kako to mislimo, jer kod njih nema plaće u klasičnom smislu. Oni se bave poljoprivredom i to na najprimitivniji način. U gradovima nema vodne infrastrukture, njima je najnormalnije da u gradovima nestane i struje i nema je po pet, šest sati jer im puca elektroenergetski sustav. Nema struje, nema interneta, ali nitko se ne brine. Nama je konobar došao upaliti svijeće u restoranu i ležerno dobacio da nema više ni espresso kave, kroz smijeh priča Landeka.
Od zanimljivih anegdota Landeka kaže da su u jednom kanjonu sreli turiste iz Europe, točnije iz Češke, koji su ih prepoznali jer su ih čuli kako pričaju hrvatski.
- Iako smo očekivali da je riječ o turistima koji su bili kod nas na Jadranu pa su nas stoga prepoznali, i bili smo ih spremni zezati da su to oni što u japankama idu na planine, ali Česi su nas preduhitrili i rekli nam da nas znaju po tome što je naš ministar zdravstva nedavno završio u zatvoru. Nije nam više bilo smiješno, ispričao je Landeka.
Dr. Landeka odnedavno je postao i dopredsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza i to nakon što je istarski predstavnik iz osobnih razloga dao ostavku. Landeka je imenovan od strane porečke Pčelarske udruge "Nektar", koja je i nositelj imenovanja u ovom rotacijskom ciklusu, a odmah potom predsjednik ga je predložio i za mjesto dopredsjednika zaduženog za Istarsku, Primorsko-goransku i Ličko-senjsku županiju. Skupština je održana u prosincu lani.
- Naši su slijedeći zadaci vrlo zanimljivi i dinamični. Što se tiče pulske Udruge pčelara upravo smo održali skupštinu gdje su usvojene aktivnosti, a planiramo ih kao i ranijih godina. Tu je prva već u ožuku mjesecu kada ćemo organizirati Dane pčela jer je to projekt koji je jako lijepo prihvaćen od strane vrtićke i školske djece, čak i srednjoškolaca, koji obiđu našu postavu u prostorijama udruge u centru Pule. To je projekt kojeg planiramo i ove godine. Osim toga imamo u najavi i više edukativnih predavanja za naše pčelare, a koje su otvorene i za zainteresirane građane, ustvrdio je Landeka.