Glavni grad Ujedinjenoga Kraljevstva, London, očaravajuća je metropola koju svakim posjetom iznova otkrivate, stoga ne iznenađuje podatak da ga je 2019. godine posjetilo gotovo 22 milijuna stranaca, uključujući i mene. Uglavnom su dolazili iz Sjedinjenih Američkih Država, Francuske, Njemačke i Italije, dok se broj dolazaka kineskih državljana u razdoblju od 2009. do 2019. utrostručio. U prosjeku su se zadržavali tjedan dana.

(Snimila Renata Šamo)

(Snimila Renata Šamo)

Dom umjetnicima

Birajući između više od tisuću muzeja i galerija, šest milijuna ih je posjetilo Britanski muzej, što ga je učinilo doslovce glavnom atrakcijom, dok je na West Endu prodano najmanje petnaest milijuna karata za nevjerojatno raznovrstan repertoar kazališnih predstava.

S približno osam tisuća restorana u kojima je zastupljena gastronomija iz gotovo svakoga kutka svijeta, a od toga ih je stotinjak s barem jednom Michelinovom zvjezdicom, posjetitelji su doista suočeni s pravom "tiranijom izbora", kako bi to nazvala ugledna ljubljanska filozofkinja i sociologinja Renata Salecl, ujedno profesorica na londonskome Birkbecku. Slično vrijedi za ljubitelje glazbe, jer se u Londonu godišnje organizira oko sedamnaest tisuća raznih glazbenih događaja.

Mogla bih ovako nastaviti u nedogled, no nema dvojbe da će treći najveći europski grad (prethode mu Istanbul i Moskva) zadovoljiti ukus svakoga posjetitelja. U njemu, prema ovogodišnjim podatcima, živi oko deset milijuna stanovnika, a svaki je sedmi zaposlen u turizmu. Svi skupa, posjetitelji i žitelji, uglavnom koriste javni prijevoz, pa je njihov dnevni broj od šest milijuna zabilježen 2019. Zateći se u vrijeme najveće jutarnje ili poslijepodnevne gužve radnim danom u podzemnoj željeznici doživljaj je koji se lako ne zaboravlja, vjerujte mi!

Ne samo da je jedan od najstarijih velikih gradova u svijetu, London je također jedan od istinski kozmopolitskih megalopolisa u čijoj se široj okolici govori 250 jezika (pojedini izvori spominju ih čak tristotinjak). Njihovu ljestvicu predvodi, dakako, engleski, a slijede ga bengalski, poljski i turski.

Možda je zanimljivo spomenuti grad u kanadskome Ontariju, također na rijeci Temzi, nazvan London još potkraj XVIII. stoljeća. Prije mnogo godina imala sam u Puli studenticu, rođenu ondje iako hrvatskih korijena, pa sam se u prvome trenutku iznenadila pročitavši joj u indeksu pored mjesta rođenja drugu državu umjesto Ujedinjenoga Kraljevstva.

(Snimila Renata Šamo)

Engleski London je neupitno prostranija urbanizirana regija, koja administrativno obuhvaća povijesnu jezgru City i 32 upravna područja (engl. burrows) uključena u Inner London i Outer London. Potonji skupa čine grofoviju Greater London.

Međutim, turiste uvijek zanima najuže područje, gdje su koncentrirane glavne znamenitosti među kojima je Tower najstarija, jer datira iz XI. stoljeća (pod zaštitom je UNESCO-a od 1988. godine, ali mu ozbiljno prijeti brisanje s popisa zbog izgradnje velikoga obližnjeg uredskog kompleksa, sukladno urbanističkome planu za razdoblje do 2040. godine). Grad što ga turisti posjećuju prostire se na otprilike 26 km² i podsjeća na London kakav je bio u XVIII. stoljeću – dostupan pješice sa svih strana kada se krene s trga Trafalgar.

Pisati o prijestolnici nekoć najveće imperijalističke sile (čitatelji će mi još zamjeriti da veličam britansku kolonijalnu prošlost, što nije istina, nego se pozivam na odavno utvrđenu činjenicu, potpuno svjesna brojnih negativnih posljedica što ih je (ne samo britanski) kolonijalizam iznjedrio!) i zanemariti ključne povijesne znamenitosti kojima obiluje nije uopće jednostavno. Svatko pri prvome posjetu, osobito u ranijoj dobi, želi imati najmanje jednu fotografiju sebe ispred Buckinghamske palače ili onu s gavranima i njihovim čuvarom unutar Towera, ali već pri sljedećemu dolasku nastoji otkriti i druge dijelove izvan tradicionalne turističke putanje, koji su specifični po nečemu manje poznatomu ili sasvim nepoznatomu.

Za mene je takvo istraživanje predstavljao prvi odlazak u Camden Town (skraćeno Camden), navodno jedno od alternativnih središta svijeta. Ondje osjećate neku posebnu energiju dok na svakome koraku susrećete (najblaže rečeno) slikovite prolaznike, ulične svirače i trgovce, a njegova eklektika dolazi još više do izražaja na čuvenoj tržnici gdje možete birati relativno jeftinu hranu, od neizostavne britanske ponude fish and chips (začiniti, naravno, octom zbog autentičnoga okusa) do raznih internacionalnih mesnih i veganskih varijanti, a za desert treba svakako kušati zdravi kolač od mrkve. U pubovima toče odlične lokalne vrste piva, a za one koji izbjegavaju alkoholna pića čaj je izvrstan odabir.

(Snimila Renata Šamo)

Budući da turisti rijetko mogu napustiti London bez nekoga suvenira, lijepi šal od pravoga kašmira po vrlo povoljnoj cijeni (u odnosu na onu u središnjoj shopping zoni) ili vrećica vrhunskoga čaja egzotičnoga okusa moje su najčešće preporuke. Ljubitelji(ca)ma vintage odjeće preporučam glavnu ulicu Camden High Street, a raznorazne antikne predmete i suvenire, općenito vrlo neobične predmete, možete vidjeti posvuda dok se lagano krećete Camdenom.

Umjetnosti naklonjenim posjetiteljima, zainteresiranima posebice za suvremenu vizualnu produkciju, savjetujem odlazak do Centra za umjetnost, Camden Art Centre, dok je za one koje zanimaju djela nedavno otkrivenih talenata prava adresa galerija Cob. Život i nasljeđe britanskih Židova prikazani su u četirima galerijama unutar Židovskoga muzeja, pa vam ih preporučam za obilazak. Camden je također bio dom mnogim umjetnicima, od kojih su najpoznatiji velški pjesnik Dylan Thomas i pjevačica prekrasnoga glasa Amy Winehouse, oboje obilježeni turbulentnim i tragičnim životom unatoč svojoj planetarnoj slavi.

Nakon obilaska Camdena možete, primjerice, zaploviti do Male Venecije ili posjetiti Zoološki vrt. Umjesto gužve i žamora dobro dođe malo mira i tišine, a to ćete pronaći u dijelu poznatome po kanalima još od industrijske revolucije, koji su zbog intenzivnoga robnog prijevoza i omogućili britanski gospodarski razvoj. Šetnja uzduž kanala Regent, na pojedinim mjestima obrubljenoga raskošnim granama žalosne vrbe, i čežnja za boemskim životom u prepoznatljivim duguljastim čamcima, uz zaustavljanje u slikovitim kafićima, pivnicama ili restorančićima, mogu vam poslužiti kao privremeno željeni odmak od londonske hektičnosti.

(Snimila Renata Šamo)

Romantika zajamčena, posebice imajući u vidu davnu pretpostavku o tome kako Londonci (ili Londončani) naziv Mala Venecija duguju Robertu Browningu (1812.–1889.), glavnome engleskom pjesniku iz viktorijanskoga razdoblja. Taj se kasni romantičar, rođen u Londonu, nadahnjivao talijanskom renesansom, a kako i ne bi kada je u Italiju pobjegao s pjesnikinjom Elizabethom Barrett (poslije E. B. Browning), jer joj se otac ljutito protivio njihovu tajno sklopljenome braku. Njemu je Italija predstavljala kolijevku zapadne kulture, pa je u njoj odlučio umrijeti, ni manje ni više nego u (pravoj) Veneciji.

Tako ležerno započeti dan možete nastaviti u zapadnome dijelu nazvanome Notting Hill. Prepoznatljiv po gusto zbijenim zgradama pastelnih (sladolednih) boja ciljno je odredište posebice onih koji svoje kretanje iz minute u minutu neizbježno dokumentiraju svekolikome pučanstvu na društvenim mrežama! Ondje se, na broju 13, nalazi kultna knjižara u kojoj su snimani kadrovi poznate romantične komedije s Juliom Roberts i Hughom Grantom (tko ga nije gledao barem jednom?!), na što posjetitelje upozorava veliki plakat s njihovim likovima.

Specijalizirana je za putopisna izdanja, a obiluje suvenirima kojima ih se dodatno podsjeća na taj simpatični film iz 1999. godine. Promatrajući znatiželjno ostale, primijetila sam kako bez plave platnene torbe s originalnim logom ne izlaze iz knjižare, pa joj ni ja nisam odoljela. Notting Hill broj 13 omiljena je adresa za susrete neumornih ljubitelja čitanja, na kojoj se redovito održavaju prigodni programi poput javnih čitanja poezije i razgovora nakon kojih autori najvjernijim čitateljima ponosno potpisuju svoje knjige.

Nedaleko se odatle nalazi čuveni Portobello Road, duž kojega se tradicionalno prodaje svakovrsna, najčešće rabljena, roba. Premda su pojedini štandovi otvoreni od ponedjeljka do petka, glavni dan za kupovinu je subota, posebice za one koji su u potrazi za antikvitetima.

Notting Hill je također poznat po slikovitome karnevalu, koji se održava svake godine posljednjega vikenda u kolovozu, a koncipiran je prema određenoj karipskoj temi. Sigurno je nezaboravni doživljaj pratiti i (ili) promatrati paradu osebujnih likova u kostimima neobično maštovitih kreacija i raskošnih boja u nezamislivim kombinacijama, uz bučnu glazbu raznih stilova i u izvedbi više desetaka bendova, te uz neodoljivo opojni miris hrane autohtonoga okusa (navodno je ljetos bilo postavljeno 240 štandova samo s hranom).

(Snimila Renata Šamo)

Poznat kao najveća ulična zabava u Londonu (također najveći ulični festival u Europi i drugi najveći u cijelome svijetu), na kojoj se veselo pjeva i pleše u ludim ritmovima, prvi put je organiziran 1966. godine na poticaj Rhaune Laslett. Zabilježeno je petstotinjak sudionika, uglavnom pripadnika lokalne zajednice, okupljenih da bi slavili povijest karipske kulture u središtu Londona kao dio njegove etničke raznolikosti.

Danas okuplja oko dva milijuna posjetitelja, koji planski dolaze sa svih strana svijeta kako bi odali počast karipskome nasljeđu, umjetnosti i kulturi. Moram priznati da nikada nisam prisustvovala sada već kultnome karnevalu, iako bi takvo iskustvo sigurno nadmašilo sva moja očekivanja!

Pri posljednjemu boravku u Londonu, premda sam planirala gledati nezaobilaznu operu "La Bohème" u Covent Gardenu, dobrodušno sam se priklonila većini u društvu i s njima otišla na mjuzikl u obnovljeni teatar Lyceum na West Endu, istinskome raju za kazalištarce. Više od dva stoljeća vrlo uspješno udomljuje spektakularne izvedbe, a nekoć je nosio naziv Engleska operna kuća.

Zanimljivo, na istoj su lokaciji još prije toga bile izložene prve voštane figure Madame Tussauds na Otoku. Unutar njegovih zidova 1897. godine irski autor Bram Stoker napisao je gotički roman "Drakula" kao komentar na društvenu i političku zbilju viktorijanske Engleske, a 1939. godine jedan od najvećih glumaca prošloga stoljeća, John Gielgud, na njegovoj je pozornici postao najpoznatiji Hamlet svojega vremena.

U novijoj je povijesti zabilježeno da su ondje svirale neke od glazbenih ikona svih vremena, kao što su The Who, The Rolling Stones, Pink Floyd, Led Zeppelin, Queen i Prince. Mi smo se odlučili za "Kralja lavova" i nismo se pokajali, a dvorana s ukupno 2.100 sjedala bila je puna (možda najviše djece u pratnji roditelja). Taj se slavni Disneyjev mjuzikl u trajanju od dva i pol sata trijumfalno izvodi na pozornici Lyceuma dva i pol desetljeća uzastopce.

Prava je vizualno-auditivna senzacija s više od 50 izvođača, te s više od 230 lutaka (neke su u prirodnoj veličini) kreiranih da bi dočarale prostranu savanu negdje u Keniji. Dvije godine nakon premijere na Broadwayju 1997. godine, počeo se prikazivati u Londonu i dosad je registriran kao šesti najduže izvođeni naslov na West Endu. Čak i ako niste ljubitelji mjuzikla, znalci tvrde da je upravo "Kralj lavova" sa zadivljujućim specijalnim efektima izvrstan uvod u taj glazbeno-scenski žanr zabavnoga karaktera, zahvaljujući kojemu ćete nastaviti posjećivati slične predstave.

(Snimila Renata Šamo)

(Snimila Renata Šamo)

Isksutvo koje se ne propušta

Odlazak na neki od mjuzikala, znam odavno, doista je iskustvo koje se ne propušta u Londonu, jer je riječ o grandioznim produkcijama u koje se ulažu za nas basnoslovna sredstva s angažmanima vrhunskih izvođača (neki su svjetski poznati) i potpisom niza sjajnih profesionalaca u svakome pogledu. Nezaboravna i topla priča o mladome lavu Simbi može se ujedno tumačiti kao stvarni narativ o afričkoj povijesti, što ističe Kellie Carter Jackson, američka profesorica afrikanistike, u jednome od brojeva dnevnoga lista The Washington Post.

Naime, temelji se na životu Sundiate Keite (u prijevodu lavlji princ), prvoga vladara Malija, koji je osnovao najmoćnije zapadno-afričko carstvo, te potaknut naprednim idejama donio prvu povelju o ljudskim pravima (na mir, obrazovanje, slobodu, sigurnu hranu i sl.), tzv. Povelju Manden, koja se u njegovu narodu generacijski usmeno prenosila. Vladao je na prostoru od Atlantika do rijeke Niger, od 1235. do 1255.

Njegovo je carstvo postalo jednim od najvećih i najbogatijih u povijesti zbog procvata poljoprivrede, otkrića zlatnih i bakrenih nalazišta, te nadzora nad trgovinskim rutama između Afrike i Azije, stoga se "Kralj lavova" još može iščitavati kao snažna priča o vodstvu (vlasti), gubitku i iskupljenju, namijenjena baš svim generacijama. Uz spektakl u vrhunskoj režiji Julie Taymor s nezaboravnom glazbom Eltona Johna i Tima Ricea nismo mogli bolje i opuštenije završiti dan! Neka vam to bude još jedna moja preporuka kada se nađete prvi puta ili ponovno u Londonu…

(Snimila Renata Šamo)

Povezane vijesti

• KAOS OKO BREXITA: May pod pritiskom da osigura mekši izlazak iz EU-a
• Pojavila se bolest koja se žiri sa životinja na ljude
• Dječak držan u samici dva mjeseca, britanska vlada platila odštetu od 31.000 funti