DEJAN PAVLINOVIĆ: HAIKU PUTOPIS IZ JAPANA (2/2)
Hirošima, ljubavi moja
Prvi koraci širokim ulicama Hirošime, tramvaji, parkovi, otvoreni prostori te uglavnom arhitektura iz druge polovice prošloga stoljeća, ističu posebnost ovog mjesta. Nešto mi se ovdje čini jako poznatim i već doživljenim. Sjetih se Zagreba. Dok tramvaj lagano klizi dugom i već užarenom avenijom Aioidori prema rijeci Ota, promatram prolaznike kako prilično bezbrižno i opušteno hodaju od hlada do hlada idući nekamo svojim poslom ovog neuobičajeno vrućeg proljetnog dana. Ovaj je grad doista drugačiji. Prilazeći otoku usred rijeke već se nazire Spomen park mira sa svojim spomenicima i Memorijalnim muzejom mira. Silazim točno ispred Genbaku Domu, Kupole atomske bombe, jedne od rijetkih zgrada koja je izdržala atomski udar a sada služi kao spomenik i opomena čovječanstvu. Odmah se mijenja raspoloženje. Ljudi su tiši, pokunjeni i uronjeni u vlastite misli. Kao da sam zakoračio u drugačiju stvarnost. Jedno je isto, a to je sunce koje i dalje prži, no sada još jače.
