Stjepan Mesić (Snimio Duško Marušić Čiči)
- Ako se Stepinca prikazuje kao velikog protivnika fašističke vlasti, što bi onda trebali reći za bugarskog arhiepiskopa Kirila koji je legao pred vlak napunjen Židovima! Ta akcija zaustavila je odlazak vlaka i Bugarska nije isporučila svoje Židove Nijemcima. Pokazao je na radikalan način kako se valja boriti protiv zla, dok je kod nas bila situacija da su mnogi svećenici surađivali s ustaškim vlastima. Kada je proglašena NDH Stepinac je to podržao i pozdravio.
S bivšim hrvatskim predsjednikom u dva mandata Stjepanom Mesićem razgovarali smo na Križu pored Marčane, prilikom svečanosti obilježavanja jubilarne 100-te godišnjice Proštinske bune, prvog ustanka protiv fašizma. Vječno angažirani Mesić, s 87 godina već zašao u duboku starost, sebe opisuje kao mirnog umirovljenika, koji tu i tamo nešto kaže.
"Ako me netko pita kao i vi sada, izjasnim se. Pokušavam pomoći društvu da se zaustavi ova ustašizacija koja nije dovoljno zaustavljena." Unatoč godinama, kad je riječ o otporu prema bilo kojem obliku nacifašističkih ideologija, Mesić je prvi u kritici i napadu. Zato je i imao priliku za govor pri okrugloj, stotoj, obljetnici Proštinske bune.
Podsjetimo, prvi ustanak protiv sve eminentnije manifestacije fašizma u Istri obilježen je polaganjem vijenaca i svečanim govorima prisutnih koji su se prisjetili događaja iz 1921., godine koja je za narod Proštine bila tragična. Naime, tada je 120 stanovnika okolnih sela uhićeno, ispitivano i optuženo za travanjska zbivanja koja su se manifestirala kroz otpor talijanskom fašizmu.
U subotnje prijepodne, u znak sjećanja na 1921. godinu kao vrijeme hrabrosti ovdašnjih ljudi, pored spomenika Proštinskoj buni građanima se, osim aktualnog predsjednika Republike Zoran Milanovića, obratio i bivši predsjednik te počasni građanin Istre Stjepan Mesić. U zgusnutom rasporedu dvadesetak minuta izdvojio je za Glas Istre.
- Stječe se dojam da je Proštinska buna sa svime onime što je značila danas nedovoljno poznata, pogotovo mladima.
- Proštinska buna poznata je u Istri većinom povjesničarima i bila je daleko više spominjana za vrijeme socijalizma. To je bio prvi oružani otpor fašističkim pritiscima na ovom prostoru. U to vrijeme dolazi do velikog iseljavanja i ljudskih žrtava, a upravo iskra koja je ovdje zapaljena imala je velikog utjecaja ne samo za Istru nego i šire.
- Jeste li poznavali vođu ustanka, tadašnjeg studenta Antu Ciligu?
- Sreo sam ga više puta nakon što se vratio u Zagreb. Već je bio u poodmakloj dobi i bolestan, pa nije bilo lako s njim komunicirati. Imao je velike teškoće u životu, ali uvijek je ostao antifašist. Iskusio je mnoge zatvore, no u toj svojoj slobodarskoj misiji nije se nikad dao zaustaviti. Na kraju je bio sretan kada se mogao vratiti u Hrvatsku kao slobodan čovjek.
- Tko je odgovoran za sistematsko zatiranje sjećanja na antifašističku borbu i nacifašističke zločine?
- Problem je u našem sustavu obrazovanja. Stvorena je jedna loša atmosfera koja se posljedično reflektira i na obrazovanje. Danas u našim školama vi nemate poduke o tome što se ustvari kod nas u to doba događalo, a imate mlade koji će na stadionima vikati 'ubij Srbina' ili na neki drugi način iskazivati mržnju. Država malo reagira, a malo ne. Vidjeli ste našu bivšu predsjednicu koja je jednom prilikom ustvrdila da nije uopće čula takve povike. Takvo ponašanje onda ohrabruje mnoge mlade ljude da prihvate neke ideje koje su davno apsolvirane i izgubljene u povijesnim prostorima.
Bitno je da uspije obrazovna reforma koja je u tijeku, da dobijemo mlade generacije koje će imati pravu naobrazbu. Jer ako po zidovima gradova vidimo išarane razne proustaške parole, i ako se na to ne reagira, mladi mogu pomisliti da se radi o izražavanju nekakve slobodne volje. Međutim, ne razumiju da iza fašizma stoje krv i ubojstva, koncentracijski logori i rasni zakoni. Djeca u školi bi trebala više učiti o tome.
- Jesmo li svjedoci novih fašizama? Spominjali ste ustašizaciju.
- Rastući revizionizam pokušava indoktrinirati prije svega mlade te ih na taj način odvlači od jedne pravilne interpretacije događaja koji su se desili. Povijest treba znati, da se ne bi ponavljala u tragičnim kombinacijama.
Nacifašizam je najveće zlo koje je zadesilo ljudski rod, a ideološki potomci onih koji su izgubili rat odjednom misle da je došlo njihovo vrijeme i da mogu doći na određene pozicije. Nije to samo običaj u Hrvatskoj, toga ima u Europi ali i u svijetu.