Unatoč pandemiji, zatvaranjima i ograničenjima, galerija Fonticus u Gradu umjetnika posjetiteljima i ljubiteljima umjetnosti stalno nudi nove sadržaje, u ritmu gotovo istom kao prije korone, uz pridržavanje aktualnih epidemioloških mjera. Od prošlog vikenda posjetiteljima galerije nude se dvije nove izložbe kojima se predstavljaju dvije istarske umjetnice – Adalgisa Škopac iz Labina i Tea Štokovac iz Petrovije kod Umaga.

Izražajnost

Adalgisa Škopac je već izlagala u Fonticusu, a ovom prigodom nudi svoj projekt "Evokacije oblika" u kojemu se zapažaju dvije grupe radova, jednu grupu čine kolaži manjih formata, a drugu ulja na većim formatima, snažnijih boja i oskudnijih poteza. Kolaži su izvedeni grubljim paranjem papirnatih segmenata, uz često vidljive tragove trganja. Na obje grupe radova prisutan je snažan kolor, uz jednako snažne kontraste obojanih segmenata. Karakteristike autoričina rukopisa svjedoče da se ta dva niza nadopunjavaju i nastavljaju. Sve to na bijeloj podlozi galerije dolazi do posebnog izražaja.

Fantastika osobnih doživljaja u radovima Adalgise Škopac

- Slike Adalgise Škopac svojevrsni su kontrapunkt klasično obrađenim motivima. Zapravo su potekli od viđenog, ali su prestrojeni u doživljajnu interpretaciju. Svi radovi imaju sličan emotivni naboj. Autoričin svijet naseljen je znakovima. Bez ljudi. Osamljenost koju autorica prenosi promatraču rastvorena je serijom. Ona kao da plasira ideju zabrane gledanja, a uvodi doživljaj. Ona nije interpretator lijepih slika okoline, već je tumač, zavodnica koji nas obasipa mogućnostima. Promatrajući ove radove shvaćamo nestalnosti oblika koje naziremo. Podloga je pozornica, a naslikana situacija suočavanje. Autorica stilizira, sintetizira, pojednostavljuje prepoznatljivo pa nam time zadaje zadatke. Ovim likovnim zapisima ublažene su granice između vidljivog i doživljenog.

Likovnim postupcima otvoreno je područje suočavanja s imaginarnom realnošću i vizualizirana fantastika osobnih doživljaja. Umjetnica forme u velikoj mjeri prepušta gesti. Tako dobiva oblike kojima naziremo porijeklo, ali pred nas izlaze u nekom drugačijem ozračju. Otvaranje ili preklapanje formi, kojemu smo svjedoci, nastalo je građenjem oblika. Vrlo rijetko oduzimanjem.

Poput skulptora, Adalgisa oduzima od bjeline podloge da bi onirički u nju uronila oblikom, prenio je svoja zapažanja kustos galerije Eugen Borkovsky o radovima Adalgise Škopac, umjetnice i profesorice likovne kulture, koja je još tijekom studiranja u Rijeci kreirala kostime, maske i scenografije za kazališne predstave. Ostvarila je nekoliko velikih modnih revija inspiriranih svijetom podmorja. Kontinuirano radi ilustracije, dizajn plakata... Uz stvaralački se rad bavi nastavom likovnih umjetnosti i vodi likovne radionice za djecu. Sudjelovala je do sada na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Stvorila je više uspjelih ciklusa inspiriranih istarskim podnebljem. Na međunarodnom bijenalu CamerotArte 2005. izabrana je između dvadesetero umjetnika svijeta čija će djela biti u stalnom postavu tog prestižnog talijanskog muzeja.

Sjetni doživljaj

Mlada umaška fotografkinja Tea Štokovac predstavila je u galeriji Fonticus kolekciju crno – bijelih fotografija koje se u prvi mah mogu učiniti nepovezanima. No, prateći slijed radova počinje se razumijevati koncept ove zanimljive prezentacije pod nazivom "Introspekcije". Autorica promišljeno u kadar uzima njoj važne motive bilježeći ih fotografskom tehnologijom. Pred promatračem se nižu raznorodni motivi, od dječjih igračaka, zgrada, cesta, sve do dijelove tijela i portreta.

- Autorica izuzima kolor pa radovi dobivaju aureolu vremenitosti. U suvremeno vrijeme šarenih medija i ciljanih, napadnih informacija, ovakav način podcrtava mirnoću promišljanja. No, to je samo površinski jer možemo iščitati autoričin nemir i potrebu za iskazom. Čini se da je imala želju da na neki način sumira, zabilježi njoj važne osobe, objekte i situacije. Tako imamo prezentirane pretke, roditeljski dom, zgradu škole, pa i cestu za koju je vežu dramatična sjećanja. Sve su kompozicije stabilne, a u postavu se smisleno nadopunjuju, nadovezuju kao diptisi ili poliptisi.

Kontrolirane emocije – jedna od fotografija Tee Štokovac

Iščitavanje značenja možemo prepustiti nekom prvom dojmu. Tako prazan ležaj uz koji nalazimo stjenovitu obalu i trag jednostavne hrane na kamenu sugerira odlazak. Isto kao i portret starije žene na prozoru i pored nje fotografija prazne pučine. Tu je fotografija roditeljskog doma i do nje druga na kojoj je autobusno stajalište, kao asocijacija kretanja ka neovisnosti, odrastanju, stasanju. Sve ovo izaziva sjetni doživljaj, a ujedno postaje ključ za doživljaj cijelog projekta. Neki diptisi nude nešto drugačije značenjske poveznice. Čini se da je Tea većinu kadrova tražila, a neki su joj se spontano dogodili. Ni jedne ni druge ne zanemaruje. Ona odlučuje o izboru. Tu je hrabra i odlučna. Poštovanje osobne neuroze oblikovanja preklapa se manifestacijama zapažanja i ponegdje režiranja, ističe Eugen Borkovski.

On napominje i da cijeli izložbeni postav "Intospekcije" "izaziva buđenje emocija koje bivaju kontrolirane, prikrivene autoričinim formalno pasivnim nabojem".

- Izložbeni postav pred nama, osim likovnih kvaliteta, oslanja se u potpunosti na osobno čuvstvo autorice. Na promatraču ostaje odgovornost doživljaja. Autorica mu nudi osobno u obliku svojevrsnog rebusa, rekao je Eugen Borkovsky prilikom predstavljanja još jednog fotografskog projekta mlade autorice koja je nakon završetka Srednje talijanske škole "Leonardo da Vinci" u Bujama diplomirala (smjer kreativne fotografije) na Višoj strukovnoj školi u Sežani. Tijekom studiranja posvetila se i svojoj fotografskoj karijeri. Njezin opus najviše je posvećen kreativnoj i ateljerskoj fotografiji. Osim fotografijom, bavi se i grafičkim dizajnom. Svoje je radove izlagala na više samostalnih i grupnih izložbi. Osvojila je prvo mjesto na Rovinj Photodays 2018. u kategoriji Akt/Tijelo.

Hommage Diani Drča

Predstavljanje dva nova likovna projekta kustos galerije Fonticus Eugen Borkovsky iskoristio je za podsjećanje na nedavno preminulu mladu umjetnicu Dianu Drča (rođena 1986.), iz treće generacije poznate umjetničke obitelji Tođeraš, obitelji koja je dala značajan obol Grožnjanu - Gradu umjetnika.

- Diana se, u svom prekratkom, ali intenzivnom životu, uspješno okušala na nekoliko kreativnih područja, od modnog dizajna do likovnog prostornog oblikovanja i organizacije događanja, nastavljajući tradiciju izražavanja keramičkom tehnologijom koju je njena obitelj Tođeraš godinama njegovala u Grožnjanu i u Subotici. Dianu Drča, na žalost, više nećemo sretati u galeriji Togy, rekao je Borkovsky o mladoj umjetnici koja je svoje javno djelovanje počela 2003. godine autorskim stilističkim projektima (Grožnjan, Subotica). Niz godina bavila se modnim oblikovanjem, priredila je niz fotografskih prezentacija u časopisima ili na izložbama. Bavila se i slikarstvom. Sa nekoliko kolega Grožnjanskog likovnog kruga osnovala je Alternativnu scenu Grožnjan, u sklopu koje je organizirala nekoliko multimedijskih događanja.

Povezane vijesti

• GALERIJA FONTICUS: Uslojeni iskazi stanja uz ponudu autoportreta
• Dvije samostalne izložbe slovenskih umjetnika: USKLAĐIVANJE UMJETNOSTI I REALNOSTI
• Novi selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt: UMJETNIČKO PROPITIVANJE I PROBLEMATIZIRANJE KOMUNIKACIJE